Lažljivcima, nažalost, ne raste nos kao Pinokiju kada preko usta prevale neku neistinu, no ipak postoji način za njihovo otkrivanje. Nalazi poligrafa ili, popularno, detektora laži u Hrvatskoj se ne priznaju na sudu kao isključiv dokaz nečije krivnje, no u privatnoj sferi za ovom metodom mnogi posežu, bilo da je riječ o dokazivanju vjernosti partneru, bilo, što je češće, lojalnosti poslodavcu.

Cijena do pet tisuća kuna

Stjepan Leško, diplomirani kriminalist, prokurist detektivske agencije Comperio LIMS, kaže za tportal da su se privatni poduzetnici u posljednje vrijeme počeli osiguravati od krtica u tvrtkama. Najbolji primjer za to su natječaji, jer konkurencija svim silama pokušava doći do iznosa njihove ponude kako bi ona sama dala bolju, tj. povoljniju. Leško kaže da su tvrtke znale gubiti na natječajima za minorne iznose, što je ukazivalo na krticu koja je odala konkurenciji iznos njihove ponude.

Zanimljivo je da su krtice u većini slučajeva osobe od najvećeg povjerenja direktora ili šefova uprava te da oni u 90 posto slučajeva isključuju te osobe s popisa sumnjivaca. 'To su mahom njihovi kumovi, kumovi njihove djece, šogori i slično', kaže Leško.

'No ako sumnjamo, onda predložimo direktoru ili vlasniku poduzimanje operativno-taktičkih radnji, tj. da neku osobu stavimo na test. U slučaju kada već imamo određenih indicija koje ukazuju na to tko bi bio počinitelj, a osoba, naravno, ne priznaje, onda toj osobi predlažemo poligrafsko testiranje. One uglavnom pristanu, no kada dođe do početka, ili zatraže prekid ili u većini slučajeva reagiraju onako kako bismo očekivali. Pokaže se da su krive', pojašnjava.

U slučaju manjih kriminalnih djela koja spadaju ne u gospodarski, već u opći kriminalitet, poput krađe novčanika ili laptopa u nekoj tvrtki, provodi se informativni razgovor sa zaposlenicima. Ako ne žele razgovarati, privatni istražitelji nemaju mogućnost prisiliti ih na suradnju. Upravo se na tom primjeru pokazuje da se cijena poligrafskog testiranja može kretati od dvije do pet tisuća kuna.

Ako zaposlenici ne znaju što je ukradeno, poligrafsko testiranje bit će jednostavnije, time i jeftinije. Ako je ukraden laptop, a zaposlenici to ne znaju, počinitelj će pokazati fizičku reakciju na testiranje samim spomenom te riječi.

Slično je i s bračnim nevjerama. U tom slučaju cijena može biti veća od dvije tisuće kuna jer kada su takvi komplicirani odnosi u pitanju, tada partneri uglavnom dolaze na testiranje s već mjesecima ranije 'prožvakanim informacijama'.

'Poligrafist tada ima velik problem jer partneri, prije nego se odluče na to, danima i mjesecima ispituju jedan drugog - gdje, kako, zašto, s kim… tako da jedan drugom otkriju činjenice koje su značajne za poligrafsko testiranje. Kažemo im da ne očekuju čudo od testiranja. Puno je operativnije ako partner dođe i kaže da sumnja u nevjeru, da partner onda pristane na testiranje, a da krucijalne činjenice nisu otkrivene. Ako se na testiranju želi doznati samo to je li partner nevjeran, to je jedna stvar, no mnogi onda žele čuti tko je treća osoba te gdje i kada je došlo do toga', pojašnjava Leško. Uz to, poligrafist mora biti pripremljen, a preliminarni dio mora biti kvalitetan, kao i obavijesni razgovor prije testiranja.

'Cijene su stoga od dvije pa sve do pet tisuća kuna, ovisno o složenosti, a ako se očekuje kompletna analiza predmeta, detektiv mora napisati izvješće o činjenicama koje su prethodile, o trenutnom stanju te stanju nakon obrade', zaključuje Leško.

Poligrafsko testiranje nudi i Privatna detektivska agencija Di-dext. 'Pomoću poligrafa možete dobiti odgovor na bilo koje pitanje. Vrlo često ljudi sjedaju za aparat i podvrgavaju se testiranju kako bi dokazali da nešto nisu napravili', kažu nam u ovoj agenciji. Napominju da poligrafsko testiranje isključivo provodi sudski vještak. Naime riječ je o sofisticiranom postupku prilikom kojeg se ispitaniku mjere temperatura, rad srca, tlak, disanje i promjer zjenice.

U Privatnoj izvještajnoj agenciji PIA pružaju uslugu poligrafskog testiranja za svoje klijente, no ne direktno. Ako ima potrebe, angažiraju osobu koja je ovlaštena za to. 'Načelno predlažemo poligraf prilikom provjere zaposlenika, naravno ako zaposlenik pristane na to. Izbjegavamo poligrafsko testiranje kada su preljubi u pitanju', kažu nam iz ove agencije. Kod njih je prosječna cijena testiranja oko dvije tisuće kuna.

U agenciji Detektiv Sova smatraju pak da je poligrafsko testiranje vrlo dvojbeno. Ipak, naglašavaju da može biti korisno, no treba znati u kojim slučajevima jer su moguće zloporabe. Naglašavaju da je poligrafsko testiranje prilikom sumnje na bračnu nevjeru u 'sferi psihijatrije' te da oni odbijaju zahtjeve za takvim testiranjem.

Poligraf se u privatnom sektoru najviše koristi za zaštitu poslovne sigurnosti. Sudski vještak Romeo Vrečko, jedan od 20 ovlaštenih osoba u Hrvatskoj za provođenje poligrafskog testiranja, pisao je da se 'pogotovo u doba recesije, a pod imperativom osobne dobrobiti i individualizma, može pronaći zaista malo razloga za iskreno napisan životopis i otvorenost pred intervjuistom'. Tako se poligraf u poslovnom svijetu koristi za otkrivanje prevara u visokim menadžerskim strukturama, krađe intelektualnog vlasništva, potkradanje zaposlenika, mita, pronevjera… Iako mnogi dovode u pitanje etičnost testiranja zaposlenika, Vrečko tvrdi da je riječ o najmanje invazivnom postupku koji kratko traje i donosi najbolje rezultate u usporedbi s drugim metodama otkrivanja nepravilnosti.

Poligraf za skidanje stigme

Za poligrafskim testiranjem su na svoj zahtjev posegnuli i neki državni dužnosnici kako bi demantirali neistinite napise. Nekoliko su se puta naime u medijima pojavljivale informacije da je Vesna Škare Ožbolt pomogla atentatorima na Ivu Pukanića time što je kao ministrica pravosuđa potpisala zahtjev za izručenje Roberta Matanića i za to navodno dobila 100.000 eura. Te je informacije demantirala, no time nije spriječila njihovo ponavljanje. Stoga je na svoju ruku angažirala sudskog vještaka za poligrafiju. Nakon testiranja dokazala je javnosti da nema veze s tim optužbama. 'Eto, ponekad je poligraf jedini lijek protiv gadnih podmetanja', zaključila je tada.

Na poligrafskom je testiranju 2007. inzistirao i Hrvoje Vojković, tadašnji predsjednik Uprave Croatia osiguranja. On je testiranjem želio ukloniti stigmu zlostavljača žene te je na saslušanju u policiji sam predložio testiranje, čime je navodno iznenadio istražitelje. Iako je bio svjestan toga da nalaz detektora laži nema pravnu težinu na sudu, time je želio oprati svoj obraz u javnosti.