DW: Kako procjenjujete stanje hrvatskog gospodarstva nešto više od godinu dana nakon ulaska u EU?

Kevin Körner: Hrvatska je i dalje u recesiji. Pored Grčke, to je jedina članica EU-a koja je neprekidno u recesiji od izbijanja financijske krize. 2013. je gospodarstvo zabilježilo pad od 0,9 posto, što znači da je recesija vladala petu godinu za redom. Od početka financijske krize gospodarstvo je realno smanjeno za 12 posto. Naravno, to je puno. Na žalost, ni za ovu godinu prognoze nisu bolje. U međuvremenu skoro svi analitičari polaze od toga da će hrvatsko gospodarstvo i ove godine bilježiti lagani pad. To će biti šesta godina recesije.

Koji su po Vama glavni uzroci te višegodišnje recesije?

Situacija je, u usporedbi s prošlom godinom, prije ulaska u EU, gotovo nepromijenjena. Čimbenici, koji su odgovorni za taj negativni rast, slični su kao i godinu dana ranije. S jedne strane, imamo slabu potražnju na domaćem tržištu, i što se tiče privatnih domaćinstava i poduzeća, a i što se tiče države. Nezaposlenost je i dalje vrlo velika, trenutačno negdje oko 18 posto. Kreditni plasman je i dalje negativan. Još jedan čimbenik koji opterećuje gospodarstvo je i zadaća države da konsolidira svoju fiskalnu bilancu. To se odražava direktno tako što se smanjuje državna potrošnja, a indirektno kroz opterećenja porezima i doprinosima. Prošle godine je proračunski deficit iznosio skoro pet posto BDP-a, dakle daleko iznad dopuštenih tri posto. I javni dug je s više od 60 posto bio iznad EU-ove granice. Zato je Europska komisija početkom godine protiv Hrvatske otvorila postupak prekomjernog deficita.

Kažete da je stanje u odnosu na godinu dana ranije gotovo nepromijenjeno. Znači li to da ulazak u EU nije imao znatnije pozitivne učinke?

Kratkoročno gledano, mora se reći da je izostao veći gospodarski polet nakon ulaska u EU. A tu su i drugi čimbenici, poput CEFTA-e. Hrvatska je bila dio tog sporazuma o slobodnoj trgovini u regiji. Njega se morala odreći ulaskom u EU. Budući da su Bosna i Hercegovina i Srbija važna tržišta za Hrvatsku, to se negativno odrazilo na hrvatsko gospodarstvo. No članstvo u Uniji bi srednjoročno trebalo imati pozitivan učinak. Naravno, pod pretpostavkom da se riješe strukturni problemi, kako oni koji se odnose na tržište rada i investicijsku klimu, tako i oni koji se tiču državnog proračuna. Jer, veća ulaganja koja bi imala pozitivan gospodarski učinak moguće je očekivati samo ako će se povećati povjerenje u hrvatsko gospodarstvo i državu te ako se poveća konkurentnost.

'Vlada je odgovorna za brzinu provedbe reformi'

Hrvatska vlada ističe da se trudi u provedbi reformi, no oporba ne dijeli to mišljenje i krivi ju za loše gospodarsko stanje. Gdje je istina?

Ne može se samo jedna jedina vlada u jednom mandatu okriviti za situaciju koja je nastajala dugoročno. Ako pogledamo strukturne probleme, primjerice na tržištu rada, kod privatizacije ili neke druge čimbenike koji smanjuju fleksibilnost tržišta rada – to su čimbenici koji su se razvijali s vremenom. Za to nije odgovorna neka određena vlada. No, ono za što se vladu može smatrati odgovornom je brzina kojom provodi reforme. Pojedine mjere su provedene, recimo što se tiče investicijske klime, fleksibilnosti tržišta rada i socijalnih sustava, no tu se još puno toga mora učiniti.

Također se mora uzeti u obzir i to da su reforme često bolne te da trebaju vremena dok ne počnu davati pozitivne rezultate. Zato je čest veliki otpor stanovništva prema tim nepopularnim mjerama, što prije svega uoči izbora može imati negativne političke posljedice za vladajuće stranke.

Osim toga, vlada sjedi između dvije stolice: s jedne strane mora konsolidirati proračun i potaknuti gospodarski rast. No s druge strane mora naći balans da ne optereti previše privatna domaćinstva i na taj način još više smanji kupovnu moć. I MMF je već rekao da se treba odgoditi mjere koje još više smanjuju gospodarski rast. MMF u stvari pridaje veliku važnost konsolidaciji državnih proračuna, ali u jednom trenutku, kada postoji tako teška gospodarska situacija, mora se biti oprezan i ne smije se pretjerati sa štednjom.

Srbijansko gospodarstvo atraktivnije od hrvatskoga?

Kakva je gospodarska situacija kod hrvatskih susjeda Srbije i Bosne i Hercegovine?

Mnogo od onoga što sam rekao o Hrvatskoj, vrijedi i za te zemlje. Nezaposlenost je u Srbiji i BiH još veća. U Srbiji je stopa nezaposlenosti iznad 20, u BiH iznad 25 posto. Ako pogledate gospodarsku situaciju, Srbija nakon izbijanja financijske krize nije bila u trajnoj recesiji. No mnogi strukturni problemi su isti kao u Hrvatskoj. U Srbiji je proteklih godina znatno porastao javni dug, na iznad 60 posto. I Srbija se bori s reformama i mjerama za konsolidaciju državnog proračuna. Ta zemlja želi povećati povjerenje u svoje gospodarstvo. No, slično kao i u Hrvatskoj, i tamo postoji potencijal za rastuće frustracije i otpor stanovništva jer se kratkoročno osjećaju prije svega negativne strane tih reformi. Ali Srbija ima sada novu vladu koja ima jaki položaj. Zato je u stanju lakše progurati reforme u parlamentu.

Pojedini veliki ulagači posljednjih su godina zaobišli Hrvatsku i radije uložili u Srbiju. Je li srbijansko gospodarstvo atraktivnije od hrvatskoga?

To ne bih rekao. Za Hrvatsku je velika prednost to što je članica EU-a, kao prva zemlja sa Zapadnog Balkana. Srbija i Crna Gora vjerojatno na članstvo ne mogu računati prije 2020. godine. Što se tiče stvaranja povjerenja kod stranih ulagača, članstvo u EU-u je veliki plus za Hrvatsku. No zato je prednost Srbije primjerice niža cijena rada.

'U BiH politička konstelacija koči reforme'

Kako procjenjujete trenutačnu situaciju u Bosni i Hercegovini?

To je jedan potpuno drugačiji slučaj. Ako pogledate Hrvatsku i Srbiju, tu vidite probleme s provedbom reformi, sve ide presporo, trebalo bi se ubrzati ako se stvarno želi potaknuti gospodarski rast. To su zemlje s relativno stabilnim političkim sustavima. BiH je drugačiji slučaj. Situacija s podjelom na dva entiteta, poteškoće u formiranju vlade. Nakon zadnjih izbora mjesecima je trajalo formiranje funkcionalne vlade. Pri tome 'funkcionalno' ovdje znači samo to da je riječ o vladi koja se neće odmah raspasti. Istovremeno se Republika Srpska stalno prepire s Uredom visokog predstavnika oko njegovog utjecaja u tom entitetu i stupnja autonomije.

S druge strane, ako pogledate javni dug i proračunski deficit, BiH je u boljoj situaciji nego Srbija i Hrvatska. No, BiH je pod većim vanjskim utjecajem i mora ispunjavati uvjete u okviru MMF-ovog programa. No ukupno gledano, BiH ima težu političku konstelaciju za koju u dogledno vrijeme nema rješenja i koja koči reforme koje bi srednjoročno bile nužne za jačanje gospodarstva.