U rješenju koje potpisuje Radoslav Bužančić, pročelnik konzervatorskog odjela Split, stoji kako je objekt izgrađen 1963. godine, a projektirao ga je Rikard Marasović, 'jedinstven primjer moderne lječilišne arhitekture druge faze modernizma te da je reprezentativan primjer tzv. kritičkog racionalizma u modernoj arhitekturi'.

I dok će jedni reći bolje ikad nego nikad, drugi pak smatraju da je odluka donesena petnaestak godina prekasno jer nekad reprezentativni objekt u potpunosti je devastiran i danas služi lokalnim klincima kao poligon za 'akrobacije' sa skuterima. Devastacija je započela sredinom devedesetih kada su ga napustile posljednji izbjeglice i prognanici. Uslijedilo je čupanje i krađa svega što je vrijedno i jedino što još u funkciji je manja stambena zgrada koja je nekad davno služila za smještaj zaposlenika.

Iz Cluba Adriatic (CA), čiji je vlasnik Agencija za upravljanje imovinom (AUDIO), kažu kako su oni 2002. godine 'preuzeli devastirani objekt te da zbog ulaganja u objekte koji su u komercijalnoj svrsi nisu imali dodatnih sredstava da bi išta uložili u Krvavicu'.

Od osam obitelji koje danas žive u 'pomoćnom' objektu, navode da su ih 'naslijedili' te da su se oni uselili 1991. godine odlukom kriznog stožera, kao privremeno rješenje.

Joško Roščić, načelnik općine Baška Voda, pod čiju ingerenciju mjesto Krvavica pripada, ogorčen je odlukom Konzervatorskog odjela i smatra je riječ o građevini koja 'obezvređuje prostor jer je devastirana i napuštena godinama'.

'Sve to je nelogično. Ne znam jesu li oni koji su donijeli takvu odluku bili na terenu. Gdje ta vrijednost o kojoj pričaju? Mišljenja sam da tu netko igra igru u pozadini kako bi sada stopirao da se išta radi i nakon tri godine se domogao svega', ističe Roščić.

Bužančić pak odgovara kako je uobičajena praksa da se objekti stavljaju pod preventivnu trogodišnju zaštitu te da je to maksimalno što zakon dopušta i da je prijedlog za stavljanje pod pasku Ministarstva stigao od arhitekata.

'Nakon toga zaštita se skida ili se stavlja pod stalnu zaštitu. To što je objekt pod privremenom zaštitom, ne znači da se na njemu ne može raditi ili da se ne može prodati. Znači da će se samo morati poštovati određeni uvjeti i da se objekt neće moći srušiti kako bi se izgradio novi', kazao je Bužančić.

Upitan znači li to da, sada kada je objekt postao kulturno dobro, država planira uložiti u njegovu zaštitu, Bužančić odgovara da ne zna, ali i napominje da bi se sada novac za njegovo očuvanje mogao tražiti iz fondova EU-a.

Roščić pak drži kako će se ovim potezom samo odbiti investitori i da će objekt koji se nalazi tik do plaže i dalje biti ruglo mjesta.

'Nitko pametan neće ulagati u nešto što ima ograničenja i uvjeren sam da u pozadini postoji nečiji interes', uvjeren je Roščić koji nije krio razočaranost činjenicom da lokalnu samoupravu nitko nije kontaktirao po tom pitanju jer život u mjestu je jedno, a donošenje odluka iz ureda nešto sasvim drugo. Zbog svega najavljuje žalbu na rješenje konzervatora, ali Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara navodi kako žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Clubu Adriatic ne kriju da se odmarališta u Krvavici žele riješiti, ali čini se da su i deset godina nakon što su ga preuzeli još uvijek daleko od toga.

U odgovoru koji smo dobili od Đurđe Lovrić Čolović, glasnogovornice CA, stoji kako su 'poduzeli inicijalne radnje u smislu utvrđenja postojećeg činjeničnog stanja te priprema daljnjih radnji potrebnih za konačno sređivanje katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja, kako u tehničkom, tako i u pravnom smislu'.

Dodatni problem im stvara, kaže, to što granice predmetnog kompleksa nisu svugdje jasno definirane na terenu. Utoliko se pojavljuje problem definiranja linije obuhvata po kojoj bi se sama parcelacija trebala i provesti. Kada se definiraju navedene stvari, Club Adriatic će predložiti vlasniku da se ista nekretnina privatizira ili da se da u dugogodišnju koncesiju, kako bi se mogla nastaviti kvalitetna hotelsko-turistička djelatnost.

Koliko bi država mogla utržiti za kompleks u Krvavici, u CA još uvijek ne znaju jer su 'trenutačno u postupku procijene njegove statičke i tržišne vrijednosti'.

Ono što je nedvojbeno jest da će s daljnjim otezanjima objekt dodatno gubiti na vrijednosti bio u Registru kulturnih dobara ili ne jer iz godine u godinu on sve više propada.

Pokazuju to i fotografije koje je prije dvije godine snimio kolega Marko Sančanin iskoristivši ih u tekstu 'Socijalistički modernizam bio je svjetski relevantna praksa'.

Na njima je vidljivo da je na objektu s vanjske strane tada bilo stakala i prozora. Fotografije snimljene ovoga ljeta, koje možete vidjeti u fotogaleriji, pokazuju kako ih više nema.

Krivaca, naravno, nema. A odmaralište Krvavica je samo jedan od niza objekata koji pokazuju kako se država, u kojoj broj nezaposlenih raste brže od korova, brinula i brine o imovini koja je mogla stvarati dodatnu vrijednost.