U svojoj kratkoj karijeri glavnog državnog odvjetnika Dinko Cvitan se, svjesno ili nesvjesno, trudio demonstrirati odmak od prakse svog prethodnika Mladena Bajića: bio je direktniji i sadržajniji u nastupu, otvorenije je progovarao o opstrukcijama na koje nailazi, a u svakom slučaju pazio je da ne ostavlja dojam šurovanja s politikom. Sve do jučer, kada je s kiselim izrazom lica usred Banskih dvora odradio neobičnu konferenciju za novinare zajedno s premijerom
Zlobnici će kazati da se vratio na Bajićeve metode, pa se time osigurao od smjene o kojoj se u kuloarima nagađa već godinu dana; sada će mu valjda i Sabor formalno prihvatiti onaj izvještaj o radu za 2015. godinu, koji je kao vrući krumpir prebacivan s odbora na odbor u čekanju dok mu vladajuća garnitura pokaže palac gore ili dolje. Sada više nema neizvjesnosti.
O Cvitanovom ukazanju u središtu hrvatske političke moći, gdje je otkrivena neugodna afera kokošarskog muljanja s dnevnicama i putnim nalozima, tek će se raspredati teorije, no već iz dostupnih informacija jasno je da se radi o prvoklasnom skandalu. Sam glavni državni odvjetnik javno je priznao da je 'došlo do odstupanja od uobičajenog načina rada', odnosno da je premijeru izašao ususret u skladu s 'izuzetnom situacijom', a još gore zvuči njegovo otvoreno priznanje da Državno odvjetništvo ne nosi apsolutno nikakve zasluge za proširenje istrage oko marčapije u samoj vladi.
Je li za to zaslužan sam Plenković, koji je navodno naredio temeljito češljanje poslovnih knjiga i tako odradio posao kojega bi se dosjetio svaki državnoodvjetnički pripravnik, a glavni šef očito nije? Ili se radilo o saniranju štete jer se doznalo za intervju Tomislava Sauche tjedniku Nacional, u kojemu su baš danas objavljeni rezultati njegove vlastitog i vrlo jednostavnog istraživanja? Zašto nema promptnih hapšenja potpisnika sumnjivih putnih naloga, kao što se to radilo prije samo koji tjedan? Gdje je nestala odredba o tajnosti istrage, umjesto koje - i to usred tijela koje se de facto istražuje - o njoj javno govore prvi ljudi vlade i Državnog odvjetništva?
Plenković možda nema Sanaderov mangupski gard, ali svejedno ostaje dojam da je glavnom državnom odvjetniku zavrnuo ruku. Cvitan možda nije prefrigan i politički promućuran kao njegov prethodnik (i sadašnji zamjenik) Mladen Bajić, no ne izgleda kao da se previše bunio.
U sjeni velikog kombinatora
Bajić ga je, uostalom, doveo i promovirao u Državnom odvjetništvu još davne 2003. godine, kada ga je - valjda zbog kratkotrajnog iskustva u ovoj instituciji još s konca osamdesetih godina prošlog stoljeća - povukao iz privatnog sektora.
Zagrepčanin dalmatinskih korijena devedesete je proveo u samostalnim odvjetničkim vodama, da bi početkom dvijetisućitih vodio pravne poslove u Sunce osiguranju u vlasništvu poduzetnika Jake Andabaka. Povratkom u DORH najprije se kratkotrajno aklimatizirao na poziciji zamjenika županijskog državnog odvjetnika, a već nakon dvije godine postaje ravnateljem tada friškog USKOK-a, gdje je zamijenio nepredvidivog i politički netalentiranog Željka Žganjera.
vezane vijesti
Cvitanu sigurno nije palo na pamet otvoreno i brutalno kritizirati spregu politike i pravosuđa, niti će poput Žganjera biti sklon javni eskapadama poput gostovanja u emisiji 'Noćna mora' pokojnog Željka Malnara. Ne: on će idućih desetak godina provesti u sjeni velikog kombinatora Bajića i malo-pomalo graditi USKOK, koji je do kraja procvjetao osnivanjem posebnih policijskih postrojbi i posebnih sudova, a na koncu i izmjenama Kaznenog zakona koje će mu dati neuobičajeno velike procesne ovlasti i startnu prednost pred osumnjičenicima.
Ukratko, formirana je paralelna policijsko-istražiteljsko-pravosudna linija koja je mogla efikasno zaobići temeljito kompromitirano i neefikasan represivni sustav. Istodobno je pazio da ne naruši autoritet, a bogme ni medijsku sliku vlastitog šefa - klonio se medija i afera i brinuo za nove recke u svojoj besprijekornoj biografiji.
Za svoje prve suradnike gotovo redovito imenovao je žene.
Od tjelohranitelja do političkog kola
Kad je 2014. godine postalo jasno da je doba Mladena Bajića neumitno iscurilo, Dinko Cvitan spremno je uskočio njegove cipele. Demonstrirajući novu energiju i smjer, otvoreno je najavio radikalan obračun s 'lokalnim šerifima' kao jednim od glavnih ishodišta kancerogene i metastazirajuće korupcije, a koliko god zvučalo paradoksalno - ohrabrujuće je zvučao podatak da je dobio najviši stupanj tjelesne zaštite zbog atentata koji se protiv njega navodno već počeo pripremati.
Situacija u kojoj glavni državni tužitelj šeta ulicama i rivama bez tjelohranitelja, s rukama u džepovima, kao što je to činio njegov prethodnik, sve je prije nego prirodna i uobičajena.
Doduše, nije baš normalno ni da uskače u kolo s politikom, koliko god situacija s dnevnicama bila 'izuzetna i neuobičajena'...
