Ovih dana čak je ideja o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka potkrijepljena vizijom u kojoj će mladići sa sjevera i juga države konačno shvatiti kako nisu neprijatelji, pa se zajedno uhvatiti puške umjesto da međusobno ratuju. Jednom kad zapne za uho, priznat ćete, ovo je sasvim učinkovito sredstvo mobiliziranja opasno zapuštene javnosti i način skretanja s osnovne teme - što uostalom i jest primarna funkcija i definicija spina kao takvog.

A u domaćoj nogometnoj (i političkoj) stvarnosti uloga remetilačkog faktora i svađalačkog elementa opsežnom spin-akcijom dodijelena je Splićanima i Dalmatincima, odnosno Hajduku i njegovim navijačima. Oni, naime, konstantno nešto cendraju i prigovaraju, bune se i žale, tužakaju i prosvjeduju, u vlastitoj nemoći podrivaju temelje narodnog jedinstva i podmuklo razaraju samu bit hrvatskog nacionalnog bića.

Opasni nogometni navijači s juga, eto, žele ni više ni manje nego rascijepiti državu napola.

Nema ni mjesta ni smisla argumentima demantirati ove i slične konstrukcije, pa tako ni nabrajati uvijek iste i već temeljito izlizane detalje o bizarnom ponašanju vodstva Hrvatskog nogometnog saveza, njegovoj vrlo plastičnoj podređenosti interesima jednog čovjeka, privatnoj okupaciji cijelog jednog sporta i sasvim vidljivoj, doslovno depresivnoj umočenosti u kriminal raznih vrsta i oblika. Ako je nešto ustrojeno gotovo poput mafije, ima obrasce postupanje nalik mafijaškim i ambiciju vječnog vladanja utemeljenoj na novcu i zakulisnim, prljavim metodama - pa, sigurno se ne radi o organiziranoj skupini budističkih redovnika.

Kada su navijači Dinama i Hajduka svojedobno zajedno marširali ulicama hrvatskih gradova i na tribinama demonstrirali jedinstvo u borbi za zdraviji nogomet - nije bilo prikladno proglasiti ih orjunašima ili antihrvatima, već su strpani u kategoriju nasilnika, huligana i narkomana. Kad je na dijelu političke scene konačno proklijao stav da bi država ipak trebala voditi računa o sportu kao području od posebnog interesa, stigla je optužba da se povlađuje upravo tim besprizornim likovima sa stadiona. Kad su se zaredale istrage i optužnice za kriminal vrijedan desetke milijuna eura, to je protumačeno kao politički progon. A jednom kada FIFA i UEFA konačno krenu čistiti prljavštinu u vlastitom zabačenom dvorištu - a to će se bez sumnje morati dogoditi, prije ili kasnije - bit će zanimljivo kakav spin će biti ubačen u igru.

Uglavnom, premda je sasvim očito da se HNS-ova kula opasno klima i prijeti urušiti u djeliću sekunde, ekipa i dalje ustrajno nastoji širiti bedastu teoriju o regionalnoj zavadi. Čak i nakon što je ovog tjedna efektno demantirana upravo iz Zagreba, u jednoj od dirljivijih akcija hrvatske solidarnosti i angažmana za pravedan cilj.

Što se, naime, dogodilo?

Na jednoj od svojih sjednica u 'kuli hiltonovskoj', daleko od očiju javnosti i u krugu tek nekoliko pouzdanih i lojalnih suradnika, hrvatska nogometna vrhuška donijela je nekoliko kadrovskih odluka. Nijedna od njih nije obrazložena - jer, zaboga, čemu se gnjaviti formalnostima kad se samo interno preraspoređuju ljudi koji ionako sadrže osobni dignitet u rangu četke za zahod - ali jedna je bogme izazvala salve kritika, bijesa i protesta. HNS je iz svoje komisije koja se bavi futsalom, dakle 'malim nogometom', uklonio stanovitog Ivu Zokovića. Javnosti nepoznatog, ali po svemu sudeći čestitog i stručnog čovjeka koji je prije skoro tri desetljeća ustrojio ovaj sport u Hrvatskoj, osobno ga financirao, dovlačio sponzore i nabavljao lopte, organizirao turnire i upravljao nacionalnim natjecanjem u kojemu - za razliku od samog nogometa, rukometa ili košarke - nikad dosad nisu zabilježeni veći skandali ni nečistoće.

Futsal u Hrvatskoj, naime, funkcionira gotovo potpuno neovisno od HNS-a, sam sebe financira, a jedine nepravilnosti događaju se upravo u trenucima kada se u sve uplete upravo Savez. Tada se licence dijele mimo kriterije, suspenzije klubova se brišu mimo pravila, a onima koji idu niz dlaku vladajućoj garnituri na sve moguće načine gleda se kroz prste.

Ivo Zoković sjedio je u toj komisiji kao jedini istinski predstavnik malog nogometa, imenovan jednoglasnom podrškom svih klubova, a smijenjen je 'jer nije radio svoj posao' - u prijevodu, jer se njegov malonogometni klub iz Splita samo nekoliko dana ranije kolektivno učlanio u Hajduk.

No tada je stigla neočekivanja reakcija: u njegovu obranu prvi je stao zagrebački klub 'Nacional', prvak države i najveći rival, koji je bijesno poručio da samovolja vrha HNS-a neće tako lako proći i da kreće u borbu protiv 'karcinoma hrvatskog društva'.

To su vrlo brzo i učinili: organizirali su bojkot kompletne hrvatske futsal lige, sastavili svoje precizne zahtjeve i objasnili da u ovom dijelu hrvatskog nogometa stvari ne funkcioniraju kao kod 'velikih'. Ovdje je rivalstvo zdravo, a sportaši neće tako lako dopustiti da im se njihov sport otme iz njihovih ruku - svoje natjecanje organizirat će pošteno i zajednički, kao i dosad.

I na koncu su se, da sve zaključe na sdostojnoj imboličkoj razini, i oni kolektivno učlanili u Hajduk.

Hrvatski nogometni savez u međuvremenu je reagirao tek nemuštim priopćenjem u kojemu s visine i dosta autistično nešto mrljavi o proceduri, izmišlja razloge Zokovićeve smjene i, posve nevjerojatno, opet izvlači džoker zvan 'sukob sjevera i juga'.
Rekli smo, to više jednostavo nema smisla demantirati: pametnome ne treba, glupome ne pomaže. A pokvarenom više ne prolazi.