Nakon što su Sjedinjene Države neslužbeno najavile kako će ozbiljno promijeniti strategiju borbe protiv ISIL-a, što bi moglo podrazumijevati smanjenje ili potpuni prekid podrške umjerenoj oporbi i korištenje sirijskih Kurda u borbi protiv islamista, postavlja se pitanje nisu li Kurdi u geopolitičkom preslagivanju još jednom ostali bez šanse za ostvarivanjem sna o vlastitoj državi. Zlatko Dizdarević, bosanskohercegovački novinar i diplomat te jedan od najpozvanijih stručnjaka za Bliski istok na ovim prostorima smatra kako su Kurdi s dokazanim političkim i vojnim legitimitetom još jednom izigrani, kazavši za tportal kako su njihove šanse za državom ili barem jakom autonomijom u sadašnjoj konstelaciji snaga gotovo nikakve
Prema pisanju uglednog The Washington Timesa, Sjedinjene Države će se usredotočiti na borbu protiv tzv. Islamske države na način da ne rasipaju resurse na građanski rat u Siriji, a slijedom toga američki predsjednik Donald Trump je sa svojim turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom dogovorio stvaranje sigurnosne zone u Siriji. Pritom je Erdogan pozvao američkog predsjednika da prekine podršku snagama samoobrane sirijskih Kurda koje Ankara smatra terorističkom organizacijom koja je povezana s Radničkom strankom Kurdistana.
Takva inicijativa privlačna je Trumpovoj administracije jer otvara vrata suradnji s Kremljom čije je zrakoplovstvo nakon prošloljetnog zaokreta u odnosima na relaciji Moskva-Ankara pomoglo turskoj vojsci tijekom operacija u Siriji. No, dok god je Erdogan na vlasti, za Kurde nema mjesta iako su oni jedina relevantna vojna sila koja vojno može završiti rat protiv islamista u Siriji i Iraku, mišljenja je Zlatko Dizdarević, bivši veleposlanik Bosne i Hercegovine u Zagrebu i Jordanu s akreditacijom u Siriji, Iraku i Libanonu.
vezane vijesti
'Teško je ukratko sažeti svu povijest kurdske žudnje za vlastitom državom, a kako danas stvari stoji teško je da će Kurdi uspjeti ostvariti svoj cilj. Štoviše, njihove šanse za državom ili barem jakom autonomijom gotovo su nikakve. Uz sunarodnjake u Iraku, Kurdi u Siriji su vojno i politički legitimirani i kao takvi su kost u Erdoganovom grlu. Turski je predsjednik u svojoj fantaziji čvrsto naumio onemogućiti eliminirati, što je nemoguće jer je to narod koji broji 40 milijuna pripadnika. Za njega su to teroristi koje želi likvidirati u Turskoj gdje ih je 15 milijuna, ali i u susjednim državama, osobito Siriji gdje bi se Kurdi na sjeveru zemlje mogli povezati u autonomnu enklavu južno od granice s Turskom. Takva operacija u početku je mirisala na Erdoganovu pobjedu, sve dok nisu aktivirani ruski interesi u Alepu i američki u iračkom Mosulu', pojasnio je za tportal Dizdarević, dodajući kako je turski čelnik vođen vlastitim političkim zabludama počinio dvije velike greške.
'Prva Erdoganova greška bila je naoružavanje svih koji su protiv sirijskog predsjednika Bašara al Asada, a druga kako su Kurdi bez ikakve logike najveći unutarnji i vanjski neprijatelj. Kurdi su, pak, s druge strane postali podjednako saveznici Amerikanaca i Rusa, što je Ankaru bacilo u očaj pa se okrenula Moskvi koja za oprost Turcima traži ustupke. Valja biti svjestan kako je Rusija kao snažan igrač koji diktira ravnotežu na Bliskom istoku, ali i kako postoji američki projekt napuštanja granica i podjela koje se zasnivaju na francusko-britanskom sporazumu nakon Prvog svjetskog rata. U suštini je to projekt preslagivanja granica i stvaranja prostora, ponajviše u Siriji i Iraku, a koji će biti etnički i vjerski podijeljen unutar postojeće realnosti i koji je u krajnjoj liniji na tragu interesa Washingtona. No, iako se u početku činilo kako bi se moglo iznaći i globalno rješenje za Kurde, ono se tako skoro neće realizirati', smatra sugovornik.
U recentnim događajima na bliskoistočnom kriznom žarištu Kurdi su i ovaj put izigrani, mišljenja je Dizdarević, iako su oni jedina vojna sila koja je u mogućnosti na terenu vojno dovršiti stvar u Siriji i Iraku, što ocjenjuje produktom dnevno političkih igara koje igra Erdogan ekvilibrirajući između Rusa i Amerikanaca koji Tursku kao članicu NATO-a smatraju ključnim saveznikom na Mediteranu i kopčom prema Bliskom istoku.
'Valja se prisjetiti kako je Erdogan okrenuo leđa Washingtonu nakon neuspjelog vojnog puča i američkim nepopuštanjem spram izručenja islamskog klerika Fethullaha Gulena Ankari pa je stoga sreću pokušao pronaći u Moskvi. Amerikanci su naknadno uspjeli omekšati prijepore s Turcima, ali se nekoga vrlo teško može izvući iz čvrstog ruskog zagrljaja, što zna i sam Erdogan pa igra na kartu trgovanja. Ipak, mora se reći kako Erdogan i nije previše mudar kada su u pitanju Kurdi, jer da jest shvatio bi kako je upravo on trebao postaviti pitanje trajnog rješavanja kurdskog pitanja u Ujedinjenim narodima', mišljenja je tportalov sugovornik. .
Tportalov sugovornik ističe kako su Kurdi u želji za ostvarivanjem svojih elementranih pravima kao relevantna sekularna politička i vojna sila na Bliskom istoku doprije dvije-tri godine bili zadovoljni autonomijom kao u Iraku, kao i određenom kulturnom autonomijom u Siriji, ali sada zbog svojih zasluga u rušenju tzv. Islamske države žele znatno više. Ipak, od trajno povoljnog rješenja za Kurde nema ništa. Oni su jednostavno iskorišteni i odbačeni, jer iz dana u dan sve više nestaje potreba za njihovim uslugama na terenu, a na takvo što su navikli jer su kroz povijest svima bili tek instrumentom za međusobna nadmetanja, zaključuje Dizdarević.
