Koordinatorica Ženske sobe Maja Mamula rekla je u uvodu predstavljanja istraživanja da su njihovi podaci različiti od podataka policije i objasnila da seksualno nasilje spada u najveće traume za žrtve te da ih one najmanje prijavljuju: 'Petnaest od 20 silovanja ostane neprijavljeno.'

Prema iskustvu Ženske sobe policija teže vjeruje žrtvama seksualnog zlostavljanja jer, prema obrazloženju iz policije, postoji veliki broj lažnih prijava. Iz Ženske sobe upozoravaju da su istraživanja pokazala da je postotak lažnih prijava gotovo isti kao kod ostalih kaznenih djela te da je to pogrešna percepcija.

Mamula objašnjava da se silovanje pretvorilo u 'mit prema kojem se ono događa negdje u mraku, u pustom dijelu grada od strane nepoznatog luđaka' te objašnjava da to nije tako. Naime, silovatelji su u najvećem slučaju osobe koje žrtva poznaje, a silovanje se događa u žrtvinom domu, vikendici ili automobilu počinitelja. Mamula smatra da je žrtvama teško prijaviti silovanje, između ostalog, i jer najčešće nema teških fizičkih povreda zbog čega se boje da im nadležni neće vjerovati.

Prema istraživanju koje su proveli od 2000. do 2010. broj godišnjih prijava svih oblika seksualnog nasilja varira od 461 do 761 prijave. Najčešće se prijavljuju bludne radnje sa 34 posto (2.252 djela), silovanje 15 posto (958 djela), zadovoljavanje pohote pred djetetom ili maloljetnikom 14 posto (921 djelo), i spolni odnos s djetetom 10 posto (677 djela).

Informacije s kojima je izašla Ženska soba pokazuju da je u deset godina oštećeno 6.685 osoba, i to najčešće žrtve bludnih radni (34 posto), silovanja (18 posto) i zadovoljavanja pohote pred djetetom (15 posto).

U 86 posto slučajeva žrtve su žene, i to čak 99 posto u kaznenom djelu podvođenja, 95 posto su žrtve silovanja, 94 posto za prisilu na spolni odnošaj, a u 71 posto slučajeva u kaznenom djelu dječje pornografije u računalnom sustavu. Jedina je iznimka kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom u kojem dječaci čine većinu žrtava.

Što se tiče dobi žrtava to su najčešće djeca (32 posto), zatim maloljetnici od 14 do 18 godina (30 posto), od 19 do 22 godine (15 posto) te osobe od 23 do 30 godina (11 posto).

Što se tiče počinitelja to su najčešće muškarci (96 posto), a jedino kazneno djelo u kojem su jednako prisutni muškarci i žene je podvođenje. To su najčešće osobe od 19 do 29 godina.

Ženska soba apelira da se podrži još osnivanje još više centara sličnih Ženskoj sobi te da se i njima poboljša podrška. Također, Mamula ističe da se treba postupak prijave nasilja učiniti što manje traumatičnim za žrtve, učiniti sudski postupak osjetljivijim za potrebe žrtava, uvesti specijalizirane edukacije za osobe iz nadležnih institucija...

Mamula ističe da je Radna skupina za izradu analize i plana djelovanja za suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama izradila Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, ali da ga Vlada još nije poslala u saborsku proceduru. Nije joj jasno zašto još uvijek stoji u ladicama Ureda za ravnopravnost spolova i kome to nije u interesu donijeti takav institut za zaštitu od seksualnog nasilja.

Također se osvrnula na nekoliko slučajeva iznimno lošeg postupanja liječnika i sudaca prema žrtvama te apelirala da se svi više posvete žrtvama.