"Ne bih na taj način banalizirao sam sudački poziv, iako razloga za nezadovoljstvo sigurno da ima", rekao je Dobronić novinarima na predstavljanju rezultata godišnje ankete o tužbama protiv medija u Novinarskom domu.

Suci bi trebali u srijedu iznijeti svoje zahtjeve Ministarstvu pravosuđa i uprave, koje planira povećanje plaća sudaca i tužitelja, ponajviše općinskih sudaca i tužitelja u prosjeku plaćenih 1670 eura neto, kojima bi se plaće povećale za više od 300 eura. Udruga hrvatskih sudaca to smatra nedovoljnim i traži povećanje od 1300 eura.

Upitan zbog čega su suci najčešći pokretači tužbi protiv novinara, Dobronić je rekao da ne zna jesu li najčešći i da se to možda malo prenaglašava, ali se vjerojatno smatraju uvrijeđenima. "U svakom slučaju bilo bi poželjno da zapravo nisu tužitelji", dodao je.

Ocijenio je da u tom poslu nije bitno kako suci podnose kritiku iznesenu u novinskom članku, nego je li ona bila opravdana. "Ako jest, onda je stvar svakog suca može li podnositi kritiku ili ne, a samom sustavu je svejedno i postaje mu bitno tek onda ako se utvrdi da je kritika bila grubo zlonamjerna".

"Onda to postaje pitanje za sam sustav, ako se sam sudac ne može s time nositi možemo reći da ipak pomalo nije za taj posao, jednim dijelom mora biti spreman za to", ustvrdio je.

Na raspravi u Novinarskom domu govori se o tome jesu li sve tužbe podobne da se uzmu u razmatranje, je li podnošenje tužbe u vezi sa sudačkim poslom direktno i osobno pravo svakog suca, a treba se i upoznati s praksom suda EU-a, člankom 10. Europske konvencije o slobodi izražavanja. "Kad se sve skupa zbroji našlo bi se rješenje, ali to je stvar uhodavanja prakse."

Dobronić kaže kako ponekad može biti osnovano da sudac podnese tužbu, ali ne deset ili petnaest, a objektivan je razlog ako se slučaj prikazuje krajnje neprofesionalno ili se u zloj vjeri pokazuje sučevo postupanje bez ikakve osnove kao nešto zlonamjerno. "To je jedan od kriterija o kojem se kod nas nedovoljno vodi računa", ustvrdio je.