Filipović pokriva nekoliko desetina sela na granici uz Kosovo i putuje makadamima iz pošte u Kuršumlijskoj banji. 'Kada sam video da djeca moraju pješačiti do škole 10 – 15 kilometara svakoga dana, živjeti bez vode i struje, često u jednoj sobi s roditeljima, odlučio sam nekako pomoći', kaže on. 'Rekao sam sebi da moram nešto uraditi. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. stoljeća imamo zaboravljene ljude koji su u 19. stoljeću', kaže on.

Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a u poduhvat je uložio vlastiti novac. U isto vrijeme, od svoje plaće, koja iznosi jedva 300 eura mjesečno, donosio je čokolade i slatkiše djeci u dalekim selima. 'Nema više trgovina u selima, pa stanovnicima kupujem što im treba', kaže ovaj mladi čovjek.
'On je naš anđeo čuvar', kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja koju Filipović posjećuje svakodnevno.

Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević, gdje pravi kupaonicu, budući da je nisu imali. Vozi u školu i njihovu djecu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pješačili osam kilometara. Već dvije godine financira, organizira i pomaže renoviranje jedine učionice u lokalnoj školi u kojoj se školuje šest dječaka starosti od sedam do 11 godina. Prošle godine prvi put su išli na jednodnevnu ekskurziju do Jagodine i Kruševca, organiziranu o poštarevu trošku.

Filipović im je kupio školske torbe, bilježnice i olovke i našao sredstva za šest računala. On je obnovio poljske zahode u dvorištu, a tijekom godišnjeg odmora ovog ljeta je napravio igralište za učenike.
'Kad sam vidio ljuljačke, rekao sam mu: Ti si najbolji, bolji i od Djeda Mraza', kaže Aleksandar (8), jedan od učenika. 'Dvije ljuljačke i tobogan. Za djecu iz gradova to je sigurno ništa, ali njima je to promijenilo čitav svemir', smije se poštar, piše Mondo.rs.