TREBA POMOĆI I POMAGAČIMA

Dok medicina ne pronađe rješenje, njihovo zdravlje ovisi o konjima

16.08.2015 u 07:21

Bionic
Reading

O dobrobiti terapijskog jahanja kod liječenja mnogih psihofizičkih poremećaja uvjerili su se mnogi polaznici i potvrdila su brojna znanstvena istraživanja. Broj korisnika ove blagotvorne terapije iz godine u godinu raste, a s njima i potrebe udruga koje su prepoznale važnost konja u unapređenju ljudskog zdravlja i podizanju humane svijesti zajednice. No bez pomoći volontera i donatora, njihov rad ne bi bio moguć, a svaka je humanitarna kuna dobrodošla

Kako će biti potrošene vaše donirane kune i kome će pomoći, doznat ćete u našoj priči o Nadi - jednoj od prvih udruga za rehabilitacijsko jahanje u Hrvatskoj koja već desetak godina bolesnoj djeci vraća nadu u bolji život.

U ovoj udruzi osnovanoj u Vrbovcu, poučeni pozitivnom svjetskom praksom, krenuli su s programima rehabilitacije djece s raznim poremećajima s kojima se moderna medicina još uvijek hrve, poput, mišićne distrofije, cerebralne paralize, Downova sindroma, smetnji s vidom i sluhom, mentalne retardacije, autizma, multiple skleroze, ozljedama mozga i leđne moždine, amputacija, poremećaji u učenju, poremećaji pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD).

Dok medicina za njih ne pronađe odgovarajuća rješenja, jedan od dokazano najboljih načina za oporavak kao i kvalitetno osmišljavanje slobodnog vremena djece s ovakvim poremećajima jest doticaj sa živim bićima i prirodom. Konj, kao najplemenitiji pripadnik životinjskog carstva, pokazao se izrazito blagotvoran na ljudsko zdravlje: njegove kretnje potiču i odgovarajuće pokrete kod pacijenta slične su onima prilikom hodanja. Također mogućnost kontroliranja konja, a u isto vrijeme i kontroliranja svog tijela, kod pacijenata razvija osjećaj samopouzdanja i odgovornosti.

Nadini programi koji mnogima život znače

'Samo neke od djelatnosti kojima se udruga bavi su: terapijsko jahanje i rekreacijsko jahanje kao primarna metoda rehabilitacije i rekreacije kod osoba s ili bez tjelesnog invaliditeta, pouka o sigurnosti u jahanju i upravljanju konjem za članove, pouka volontera o pomaganju u terapijskom jahanju, pružanje stručne pomoći osobama s neprilagođenim ponašanjem putem uključivanja u sportsko-rekreativne aktivnosti u smislu kvalitetnog strukturiranja slobodnog vremena te mogućnostima socijalizacije u radu s drugima, sudjelovanje na konjičkim priredbama i demonstracijskim nastupima za osobe s posebnim potrebama te uvježbavanje konja za uključivanje u program terapijskog jahanja', priča Dakić.

'Ideja je vodilja naše Udruge pomagati osobama s posebnim potrebama, fizičkim i psihičkim, urođenim ili stečenim oštećenjima. Osim poboljšanja zdravstvenog stanja, osobama s teškoćama u razvoju želimo osigurati lakše uključivanje u širu zajednicu te kvalitetnije provođenje slobodnog vremena. Također radimo na osvješćivanju i produbljivanju ekološke i humane svijesti cjelokupne zajednice, odnosno smanjivanju predrasuda okoline prema osobama s invaliditetom', objašnjava predsjednik Udruge Mladen Dakić


Hvalevrijedan društveni angažman

Posebnost ove udruge osnovane u Vrbovcu jest ta da ona raste i razvija se sukladno potrebama svojih malih pacijenata pa su uz terapijsko jahanje u svoj rad s djecom s posebnim potrebama uključili i tzv. glazboterapiju u prirodi.

Glazboterapija oblik je terapije kojom se uz pomoć glazbe, plesa instrumenata i pjevanja liječe razne psihičke bolesti, bolesti ovisnosti i psihosomatske tegobe. Iznimno je velika i uloga glazboterapije u svakodnevnom opuštanju i jačanju zdravlja.
Programe i cjelokupnu djelatnost Udruge Nada provodi 15 volontera, pet vanjskih suradnika i nekoliko roditelja volontera. 'Stručni i educirani tim Udruge isključivo radi volonterski i bez naknade, a program je besplatan za svu djecu s posebnim potrebama te za pedagošku skupinu djece s poremećajem u ponašanju', ističe naš sugovornik.

Udruga zahvaljujući donacijama Grada Zagreba i Grada Vrbovca već nekoliko godina uspješno realizira svoje projekte.
'Kontinuirano provodimo projekt 'Re/habilitacija u prirodi' te je primjetno kako se broj korisnika terapijskog jahanja povećava iz godine u godinu te je sa 32 korisnika (2011.) povećan na 46 korisnika (2013.). Korisnici nam dolaze i iz drugih županija gdje ne postoje sadržaji ovakvog tipa. Među najkorisnijim projektima koje provodimo pokazali su se terapijsko jahanje i glazboterapija za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Kroz ovaj projekt Udruga je afirmirala svoj značaj u unutar područja pomoći djeci, a nadasve djeci s teškoćama u razvoju', kaže predsjednik Udruge.

Osim tri stalna zaposlenika čija je zadaća skrb o konjima, provođenje i educiranje terapijskog jahanja, zapošljavamo i nekoliko vanjskih suradnika. Riječ je o stručnjacima iz područja psihologije koji nastoje poboljšati psihološku situaciju osoba s oštećenjima te fizioterapeuta koji su zaduženi za vođenje terapijskog jahanja.

Svatko može pomoći

Svaki se roditelj može obratiti udruzi preko e-maila udruge, a u pripremi je i jedan novi program koji kao cilj ima podići razinu svijesti o djeci s teškoćama kod građana.

'Prema strateškom planu od 2013. do 2015. velike napore ulažemo na jačanju kapaciteta povezivanjem s drugim udrugama koje bi mogle imati interesa za rad s konjima (osobe s poremećajima u ponašanju, ovisnici...). Uspješnost i prepoznatljivost naših programa ogleda se i u zabavnim i kulturnim sadržajima na otvorenom i boravku u prirodi te s konjima, unapređenju psihofizičkog zdravlja djece kroz terapijsko jahanje, omogućavanje socijalnih kontakata i druženja s drugom djecom i građanima uključenim u projekt te indirektnom jačanju pozitivne slike o sebi kao i razvoju aktivnog građanstva', zaključuje Dakić.

Pioniri terapijskog jahanja

U Engleskoj je terapijsko jahanje postalo popularno unazad stotinu godina. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u jednoj oksfordskoj bolnici osnovan je poseban odjel liječnika i terapeuta koji su metode terapijskog jahanja počeli koristiti na ranjenim vojnicima pa stoga nije čudno da je upravo u Engleskoj osnovana prva udruga terapijskog jahanja u Europi. Bilo je to 1969., uz veliku potporu i financijsku pomoć britanske kraljevske obitelji.

Kakav učinak terapijsko jahanje ima na male pacijente najbolje govori slučaj djevojčice oboljele od celebralne paralize koja prije ovakve rehabilitacije nije mogla samostalno sjediti, e da bi se nakon nekog vremena, ispričala nam je njezina majka, vidjeli veliki pomaci i u koordinaciji pokreta i u poboljšanju zdravstvenog stanja tijela. 'Jako se raduje svakom odlasku, puno je veselija otkad ide na terapijsko jahanje. U početku se bojala konja jer su oni veliki, a ona je dosta sitna, a sad im stalno gura mrkvu u usta i nema nikakvog straha', ponosno je istaknula majka.

Na samom početku za satove terapijskog jahanja u Nadi je na raspolaganju bio samo jedan konj, a za desetero djece s poteškoćama u razvoju bila su zadužena samo dva volontera. Danas su kapaciteti znatno prošireni – Udruga posjeduje 12 konja, među kojima su tri ponija. Imaju i jednu magaricu, ali i druge domaće životinje. S povećanjem broja konja porasli su i troškovi održavanja, jer samo za održavanje jednog konja godišnje treba izdvojiti više od deset tisuća kuna. Kako je participacija korisnika u troškovima zanemariva, program terapijskog i rehabilitacijskog jahanja ne bi bio moguć bez oslonca na vanjske donacije, volontere i ostale aktivnosti kluba – kao što je, primjerice, rekreacijsko jahanje. Iz udruge stoga apeliraju na sve građane koji su u mogućnosti da se odazovu, i svojim novčanim prilogom ili volonterskim radom pomognu udruzi Nada. Jednokratne donacije možete platiti na žiroračun: 2360000-1101897373 kod Zagrebačke banke.