Na Višem sudu u Beogradu se u ponedjeljak u jeku optužbi iz Srbije na račun Hrvatske za rehabilitaciju fašizma, trebao je biti nastavljen proces rehabilitacije Milana Nedića, ratnog zločinca i kvislinga koji je tijekom Drugog svjetskog rata obnašao dužnost predsjednika marionetske srpske vlade, ali je odgođen za lipanj zbog nedolaska svjedoka. Sud je u protekloj godini u više etapa od Arhiva Srbije i Arhiva Jugoslavije dobio dokumente Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) koji se odnose na Nedića
Podsjetimo, Nedićevi potomci zatražili su od suda da poništi Uredbu Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije kojom je Milan Nedić proglašen za narodnog neprijatelja i na osnovu koje su mu oduzeta građanska i imovinska prava, odnosno da ga rehabilitira, javlja Al Jazeera Balkans.
U kontroverznom procesu Sud je donio rješenje kojim je odbio zahtjev Saveza židovskih općina Srbije i Židovske općine Beograd da sudjeluju u postupku rehabilitacije. Viši sud navodi da je postupak rehabilitacije izvanparnični postupak, odnosno u njemu nema spora između dvije strane te zbog toga Savez židovskih općina Srbije i Židovska općina Beograda ne mogu sudjelovati u njemu jer ne postoji stranka 'protivnik' predlagatelja rehabilitacije kojoj bi oni mogli da se pridruže.
Uz to poručuju da židovske organizacije 'imaju suprotan interes' od predlagatelja. Slična situacija se dogodila i tijekom procesa za rehabilitaciju Draže Mihailovića, vođe četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Tada je Apelacioni sud odlučio da SUBNOR, kao i neka druga udruženja koja su se protivila rehabilitaciji, nemaju pravo sudjelovanja u postupku.
Službeni Zagreb je tada poručio da ta odluka za Hrvatsku ništa ne mijenja na stvari i da je za nas Mihailović i dalje ratni zločinac. Dakle, usporedno s rehabilitacijom notornih zločinaca koji su upravljali vojnih postrojbama koje su počinile brojne zločine Srbija si uzima za pravo kritizirati Hrvatsku zbog rehabilitacije jednog nadbiskupa, blaženog kardinala Alojzija Stepinca koji je daleko od toga da je imao ikakvu kontrolu nad procesima koji su se događali tijekom rata.
Tko je zapravo Milan Nedić?
Prije nego je preuzeo dužnost po kojoj ga povijest pamti Nedić je tijekom karijere vojnik i oficir, general vojske Kraljevine Jugoslavije. Tijekom Prvog svjetskog rata je unaprijeđen u pukovnika te je služio u generalštabu kao najmlađi pukovnik u srpskoj vojsci. Generalom je postao 1930. godine, a od 1934. do 1935. bio je načelnik Glavnog generalštaba kraljevske jugoslavenske vojske.
Prema podacima iz Hrvatske enciklopedije, Milan Nedić bio je srpski general koji je kao ministar u vladi Jugoslavije podržavao fašističku organizaciju Zbor Dimitrija Ljotića, čije je publikacije uveo u vojsku. Zbog zalaganja za svrstavanje uz Hitlera, smijenjen je 1940. godine, a reaktiviran godinu dana kasnije. U Travanjskom ratu 1941. godine neuspješno je zapovijedao 3. grupom armija u Makedoniji. Jugoslavenska kraljevska vlada 28. travnja 1941. proglasila ga je odgovornim za raspad obrane tijekom invazije fašističkih Sila Osovine na području pod njegovim zapovjedništvom.
Međutim ubrzo je nagrađen za svoj neuspjeh, zapovjednik njemačkog Wehrmachta Heinrich Danckelmann, povjerio je Nediću upravljanje okupiranom Srbijom. Uz podršku srpske aristokracije formirao je 29. kolovoza 1941. takozvanu Vladu narodnoga spasa, a potom je u suradnji s njemačkim okupacijskim snagama ustrojio je Srpski dobrovoljački korpus i Srpsku državnu stražu za borbu protiv partizana.
Tu državu danas poznajemo kao kvislinšku 'Nedićevu Srbiju' koja je ostvarila neslavne rezultate u istrebljenju Židova. Snage pod ingerencijom Nedićeve vlade bile su učinkovite u privođenju partizanskih simpatizera, antifašista, kao i njihovih obitelji. Naime, Beograd je već 1942. Godine proglašen gradom slobodnim od Židova.
Nedić 1944. bježi u Austriju, ali ga tamo uhićuju Britanci i izručuju Beogradu 1946. godine. Jugoslavenske komunističke vlasti su mu nakon rata oduzele građanska prava kao narodnom neprijatelju, a navodno je počinio samoubojstvo tijekom istrage prije nego je protiv njega podignuta optužnica.
Nedića i njegovu vladu osudila je i kraljevska vlada u izbjeglištvu u Londonu te je vrlo vjerojatno da bi mu sudila i "četnička vlada" da je povijest krenula drugačijim putem. Eventualna rehabilitacija Milana Nedića bila bi pravna uvertira za postupak restitucije njegove imovine što je vjerojatno cilj njegovih nasljednika jer je obitelj Nedić prije Drugog svjetskog rata imala znatnu imovinu.