Među devet zasad poznatih kandidata za gradonačelnika Splita, odnosno onih koji su javno objavili namjeru za izlazak na svibanjske izbore, relativno najmanje medijske pažnje posvećuje se Goranu Jugoviću. Diplomirao s 4,9 i deset godina nije mogao naći posao. Na društvenim mrežama i u javnosti žali se na blokadu i neravnopravan tretman, a uoči prave predizborne kampanje predstavio se za tportal
U lokalnim okvirima Jugović je poznat kao bivši ragbijaš, svojedobno jako angažiran u Društvu multiple skleroze, a u politiku je krenuo od najniže stepenice - njegova Nezavisna lista Dišpet osvojila je nekoliko vijećnika i vlast u gradskoj četvrti Meje, gdje inače živi i gradonačelnik Ivo Baldasar. Potom su na parlamentarnim izborima koncem 2015. snažno agitirali za Most, s kojim su prekinuli sve veze nakon što je koalirao s HDZ-om, a ovih dana navodno pregovaraju sa Živim zidom.
'Ništa nismo dogovorili, sve je otvoreno', komentirao je Jugović za tportal svoj vikend-susret s Ivanom Pernarom, koji je uz Avu Karabatić bio glavna zvijezda splitskog Krnjevala.
Gradonačelnički kandidat ipak je najpoznatiji kao dugogodišnji predsjednik udruge Merjan, nazvane po starom imenu splitske park šume, u kojoj su se prije nekoliko godina okupili vlasnici zemljišta i osamdesetak mahom bespravnih kuća. Njihova borba za legalizaciju još traje i neizvjesno je kako će završiti: s jedne strane postoji potreba za reguliranjem statusa ljudi koji desetljećima žive unutar granica Marjana, a s druge logična želja za još strožom zaštitom 'splitskih pluća'.
U javnosti ste poznati kao donedavni predsjednik Udruge Merjan, koja okuplja vlasnike zemljišta i objekata unutar park šume Marjan. Pojednostavljeno, okupljate bespravne graditelje. Nije li to u suprotnosti s pozicijom gradonačelnika, koji bi u svome radu ipak morao braniti red i zakonitost?
Ja sam se 'udao' na Meje, odnosno Marjan, a kada sam doselio dočekao me kaos. Krenuo sam rješavati probleme koje se sedamdeset godina guralo pod tepih, ljudi su se počeli okupljati i tako je nastala udruga. Registrirani smo za iste smjerove djelovanja kao i Društvo Marjan, osim dvije sitnice: mi štitimo i interese privatnih vlasnika unutar park šume, a za razliku od njih, kod nas se svatko može učlaniti.
U javnost se namjerno plasira tvrdnja da mi pokušavamo braniti nezakonitosti, ali to nije istina: u svakom našem nastupu pozivamo da se poštuje zakonska procedura i nađe rješenje koje je u skladu sa zakonom, kako bi se Marjan dodatno zaštitio. Velik dio objekata izgrađen je i prije proglašenje park šume, neki imaju dozvole iz četrdesetih godina prošlog stoljeća...
Gradsko vijeće Splita je u tri navrata izglasalo rješavanje ovog problema, odnosno legalizaciju i sanaciju, a nekima to očito smeta.
vezane vijesti
Zvuči neobično da bi uvođenje reda nekomu smetalo.
Možda raznim udrugama koje bi izgubile svoju svrhu kada se stanje na Marjanu sredi, a možda graditeljskom lobiju kojima smo ogromna prepreka za izgradnju cijele južne strane Marjana, koja ni u naravi, ni u zemljišniku, ni u katastru nije šuma. Legalizacijom i provođenjem zaštite koju tražimo onemogućili bi se njihovi snovi o gradnji luksuznih naselja na padinama Marjana.
Ipak, da se vratimo na prvo pitanje: nije li neobično da se za gradonačelnika kandidira osoba koja de facto štiti bespravne graditelje?
Niti je to točno, niti je moje djelovanje u suprotnosti s pozicijom gradonačelnika: mi pokušavamo braniti red i zakonitost i dovesti park šumu u situaciju u kojoj bi se znalo tko pije, a tko plaća. Neriješeno stanje pogoduje jedino graditeljskom lobiju, pojedinim političarima i raznim mešetarima.
Prošle godine organizirali ste prvi javni prosvjed protiv uhljeba, ispred gradske uprave. Zašto i s kojim ciljem?
Željeli smo osvijestiti da su političari i zaposlenici gradske uprave u službi naroda, onih koji su ih postavili i plaćaju ih, a ne da ih se mora moliti kako bi rješavali gradske probleme. Cilj nam je bio ukazati na totalnu anarhiju u Banovini: svatko radi što hoće, odgovornosti nema i moral je na najnižim granicama. Zapošljavanje preko stranačkih, rodbinskih i sličnih veza prešlo je u domenu ruganja s građanima jer se to više ni ne pokušava zamaskirati, nego se radi javno uz objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju.
Jednako je u gradskim tvrtkama - natječaji ne postoje, ili ako postoje nemaju veze sa zdravim razumom. Zaboga, nedavno smo u školi na Mejama imali krojačicu koja predaje hrvatski jezik!
Bit će još prosvjeda jer je bitno pokazati da se nemaju čega bojati i da u Banovini ne sjede krokodili koji grizu, nego ljudi koji su samo dovoljno bezobrazni da nas sve vuku za nos i rugaju se.
Pod time podrazumijevate i gradske vijećnike, a ne samo administraciju?
Apsolutno. Koliko god oni danas pozivali a promjene, u vrijeme našeg prosvjeda samo su zatvorili prozore i nastavili vijećati, odnosno trgovati i rješavati svoje poslove i dugove. Gradsko vijeće Splita danas je najobičniji pazar na kojemu najbolje prolaze trgovci, pa svakodnevno gledamo raspadanje lista i stranaka, prelaske iz tabora u tabor, usvajanje nebuoznih prijedloga...
To trebamo mijenjati jer vijećnici se moraju bojati građana, jedino tako ih se može natjerati da rade svoj posao.
Koji je vaš plan za Split?
Želimo omogućiti pametnim i perspektivnim ljudima, stručnjacima u svom području, da osmisle i predlože rješenja. Moramo ih izvući iz sjene podobnih.
Odmah u početku treba pokrenuti izradu razvojne strategije grada, o kojoj će na koncu referendumom odlučivati građani, a u međuvremenu riješiti realne svakodnevne probleme: od pomoći osobama s invaliditetom, preko hitne sanacije ulica, nogostupa i parkirališta, do povećanja ovlasti gradskih kotara, razvoja elitnog turizma i događanja izvan sezone, boljeg iskorištavanja turističkog buma...
Završili ste fakultet s prosjekom od 4,9, a ipak niste uspjeli pronaći posao u struci. Zašto?
Da, završio sam Medicinski fakultet u Splitu, smjer fizikalna terapija i rehabilitacija, s prosjekom 4,9 i dobio rektorovu nagradu za iznimne rezultate, imao sam stipendiju u kojoj je jedna od stavki bila i da se moram zaposliti na području grada - jer me grad i stipendirao - odslužio sam ročnu vojsku, godinu dana bio sam bolnički stažist...
Nakon toga radio sam u struci, u jednoj poliklinici i Društvu multiple skleroze, ali problem uvijek nastaje kad se pokušava natjecati za posao u bolnici jer, za razliku od privatnika, oni bi trebali zapošljavati najbolje i najsposobnije, trebali bi postojati kriteriji. U punih deset godina prijavljivanja na natječaje, polaganja testova i odlazaka na razgovore jednostavno dolaze odgovor da niste zadovoljili, bez objašnjenja tko je primljen i po kojim kriterijma. Pogotovo u doba HDZ-a, tada čak ni mediji nisu željeli pisati o ovome. Zvao sam i Ministarstvo zdravstva koje se nije željelo miješati 'jer je to gradska bolnica', svađao se s vikarom u Biskupovoj palači jer mi je bilo rečeno da moram tražiti vezu u crkvenim krugovima, a meni je to bilo van pameti. Podnosio sam prijave, potezao se po sudovima jer sam se drznuo biti najbolji, dobro učiti i taknuti u elitu i njihova rezervirana mjesta.
Bio sam i na baušteli u Njemačkoj, konobario sam, sve kako bih prehranio svoju obitelj. Sada mi je puna 'pipa', želim ući u Banovinu i pokazati da ona nije rezervirana ni za koga, nego da je za najbolje od svih nas, iz kojeg god sloja dolazili.
