Na izbore za Europski parlament se gleda kao na pokazatelj trenutne stranačke potpore i kao priliku da se poboljša položaj na nacionalnoj političkoj sceni. Hrvatska je ušla u Europsku uniju u srpnju prošle godine, ali desni centar je već naučio koristiti europske izbore kao probnu utrku za nacionalne izbore, za vodeći međunarodni think-tank lijevog centra Policy Network piše Dejan Stjepanović sa Sveučilišta u Edinburghu
Hrvatska je članica EU-a od srpnja prošle godine. Zbog toga je i jedina zemlja u EU koja je održala dva izbora za Europski parlament u tek nešto više od godinu dana. Ovakav razvoj događaja ne može objasniti trenutnu nezainteresiranost i stavove glasača prema izborima za Europski parlament. Unatoč niskoj izlaznosti, čini se da su posljednji izbori uzrokovali tektonske pomake, ne toliko između desnice i ljevice, već na ljevici i unutar vladajućeg SDP-a, piše Stjepanović za Policy Network.
Dvije su relativno stabilne podjele koje odgovaraju željama birača u Hrvatskoj. Prva je regionalna. HDZ-ova koalicija i populistički HDSSB oslanjaju se na jaku i pouzdanu podršku na južnom i obalnom području Dalmacije, odnosno istočne Slavonije. To su ujedno regije koje su bile najviše pogođene ratom 1991. - 1995. Nadalje, ove regionalne podjele u velikoj mjeri se poklapaju s drugim čimbenicima koji objašnjavaju preferencije birača. Prema jednoj studiji o nižim prihodima birača, oni s nižom razinom obrazovanja imaju tendenciju glasati za desnicu i obrnuto. Područja koja ekonomski bolje stoje: glavni grad Zagreb, sjeverna Hrvatska i najzapadnija, relativno prosperitetna regija Istra (uključujući Rijeku) imaju tendenciju podržavati opcije lijevog centra, navodi Stjepanović i dodaje kako izborni rezultati imaju još više smisla ako se tumače u kontekstu u kojem hrvatski BDP obilježava stalni pad.
Tonino Picula, bivši ministar u vladi SDP-a početkom 2000-ih, ugrabio je najveći udio glasova i osigurao si mjesto u Europskom parlamentu, unatoč tome što je bio peti na listi SDP-a. Ovo je još jedna potvrda dobro poznate činjenice da Picula nije najdraži član stranke trenutnog premijera Milanovića koji je nedavno pozvao na promjene u SDP-u. Stjepanović spominje i Slavka Linića, bivšeg ministra financija koji je čekao kraj izbora da otvori paljbu na premijera Milanovića optuživši ga za nepotizam, pronevjeru i autoritarnost unutar SDP-a. Čini se da je Linić uživa određenu potporu unutar sjedišta stranke koja bi mogla dovesti do dodatnih previranja i imati negativan utjecaj na stabilnost sadašnje vlade.
HDZ je iskoristio pobjedu na europskim izborima i zatražio prijevremene parlamentarne izbore (koji bi se inače održali krajem 2015). Međutim ti zahtjevi nisu toliko glasni kako se očekivalo. Jedan od razloga bi mogao biti taj što se krajem ove godine održavaju predsjednički izbori. Sve u svemu, ove EU izbore zasjenile su unutarnje borbe na ljevici koje se vrte oko premijera Zorana Milanovića i SDP-ove nesposobnosti za rješavanje ekonomskih problema, a ne europskih pitanja. Oni su također bili mjerni test za HDZ koji pazi da ne izgubi očitu prednost koju ima nad ljevicom, zaključuje Stjepanović.
