Čim sam u četvrtak navečer zakoračila nogom u prekrasan Rovinj kao da sam upala u neki stari film iz 50-ih ili 60-ih godina prošlog stoljeća. Oduvijek sam imala veliki respect prema mnogim subkulturama, ali nisam znala da ova ima toliko pristaša u Hrvatskoj. A da ju dovede u mainstream, bar na jedan vikend godišnje, dosjetio se stari lisac Tomo Ricov zajedno sa svojim Pepermintašima i napravio, već drugu godinu za redom, sjajan festival vintage kulture - Dolce vita koji vrijedi posjetiti svakome tko imalo brije na stari rock 'n' roll, vintage modu i oldtimere. Ma vrijedi ga posjetiti svakome!

Ja sam festival posjetila u radnoj maniri jer sam snimala promotivni video za Dolce vitu. Kamo sreće da je svaki posao kao što je bio ovaj proteklog vikenda. Nakon 15 godina snimanja rijetko me što može inspirirati, no moram priznati da sam ovdje uživala u svakoj sekundi i uopće nisam imala osjećaj da radim. Snimalo se od jutra do mraka, tri dana u komadu, a bila sam scenarist, režiser, novinar i držač pecaljke. I ništa mi nije bilo problem jer količina pozitivne energije koja je vladala svakom prostorijom stare tvornice duhana Rovinj bila mi je dovoljan drive.

Pa krenimo od prostorije u kojoj sam provela najviše vremena i gdje sam upoznala predivne ljude kojima je ovaj način života svakodnevica. Kao dobra domaćica, prvo ću vam predstaviti dvije pin up djevojke iz Beograda. Katarina je studentica i u retro svijetu živi cijeli svoj život jer su joj roditelji takav lifestyle usadili prvenstveno kroz staru rock 'n' roll glazbu. Minja je antroplog, a diplomska joj je tema bila upravo moda iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. 

Martina je učiteljica u O.Š. Pujanke u Splitu i ovom prilikom pozdravlja sve učenike i ravnatelja koji joj je dao dva slobodana dana radi Dolce vite. :)

Greta je studentica koja svoju pin up karijeru želi graditi u inozemstvu jer misli kako je Hrvatska još uvijek dosta zatvorena kada su subkulture u pitanju.

Maja je profesionalni frizer, a specijalizirana je u vintage frizurama. Na sajmu je imala svoj mali improvizirani frizerski salon Majin ukrasni kutak u kojem je dotjerivala svoje kolegice, ali i sve posjetitelje festivala koji su htjeli uploviti u ovaj vremeplov.

Prelijepa Monika je profesionalni make up artist i njena je specijalnost vintage make up. Osim što ima hipnotizirajuće plave oči, ima i baršunasti glas koji pusti nakon dvije čaše vina na oduševljenje svih prisutnih (to budete vidjeli kad smontiramo video).

Ono što me fascinira kod ovih djevojaka je trud i volja koju ulažu u svoj presenting. Na trenutke sam se uistinu osjećala kao da sam okružena mojim omiljenim pinupicama iz tog vremena -  Bette Page, Carmen Mirandom, Brigite Bardot, Ginom Lollobrigidom itd. No ipak, ima nešto što ih 'malo' razlikuje od tadašnjih žena. A to su - tetovaže! Gotovo svaka djevojka koja danas brije na ovaj đir ima ne tetovažu nego više njih. Neke imaju i cijele slikovnice po sebi. :)

Angie je najpoznatija hrvatska pin up djevojka koja na facebooku ima followera više i od Hrvoja Šalkovića. Ovdje provjerite zašto.

Ova plavuša nije pin up djevojka, ali je žarko željela biti. :)

Sad je red da upoznate (vi koji do sada niste) Igora Receka, poznatijeg kao Gangster. Osim što je bio dobar duh sajma, Gangster je veliki štovatelj vintage kulture (posjetite njegovu facebook stranicu Retro house - imat ćete što vidjeti) i gentlemen koji pin up djevojke, ali i one koje to nisu, drži k'o kap vode na dlanu. Gangster je predstavnik gotovo pa 'izumrle vrste' koji djevojkama pušta singlice na svom savršeno očuvanom gramofonu, poziva ih na sladoled i ponekad, ali samo ponekad, im dopušta da mu tostiraju prste u svom super cool vintage tosteru.

Nestea u dobrom društvu)

(dokaz da sam bila i držač pecaljke...)

(...i prošena.)

Na sajmu je osim vesele ekipe, bilo i predivnih vintage komada za kojima inače otkidam. Nisam mogla odoljeti ovom predivnom kombinezonu koji sam kupila kod Buried clothes djevojaka koje su imale svoj štand na sajmu.

Ono što je genijalno i što me možda najviše oduševilo na cijeloj Dolce Viti je to što se pleše non stop. Pleše se po ulici, u bilo koje doba dana i noći i što je najvažnije pleše se isključivo u dvoje. Teško se može dogoditi da mlada dama stoji sama u publici, a da joj u roku 30 sekundi ne uleti frajer zalizan u maniri rockabilly-ja, poprilično znojan jer je već izvrtio nekoliko dama prije nje i ponudi joj ples. Ona naravno njegov poziv prihvaća bez oklijevanja. Ovo pričam iz vlastitog iskustva. Rekla sam tako jednom (a to sam fakat i mislila kad sam vidjela ove ljude kako plešu): 'Ali ja ti ne znam plesat!' A on će meni na to: 'I ne trebaš. Ti si očito u životu navikla voditi. Sad te ja vodim. Opusti se i budi na trenutak lutka.' I bi tako! To mi je inače highlight cijelog festivala.

(genijalni plesači iz Back to swing Zagreb škole plesa)

photos: Bruno Gracin za Dolce vita,  privatni album

Da je atmosfera bila konstantno usijana mogu vam posvjedočitifotografije. Red koncerata, red burleske, red Dj-a, plesne radionice, stari filmovi, pool party-ji i tako u loop. Tridana za redom. Polecats, Trio valore, Excitements bendovi su čija samimena itekako dobro zapamtila jer su napravili žurke za pamćenje. A Pepermint je napravio festival za pamćenje. I to ne govorim zato što sam im radila promotivni video. Ovaj post nije u cijeni. Ovaj je post, kao i svaki koji objavim, izraz mog oduševljenja prema stvarima o kojima vrijedi pisati.

A sad me ispričajte, idem slušati neki malo drugačiji rock 'n' roll - Queens Of The Stone Age