Pritom je medicinski brat, opet prema vlastitom priznanju, bio toliko pijan da bi radije spavao nego se brinuo o pacijentima koji su se nalazili na postoperativnom oporavku. Među njima je bio i minhenski pisac Hans Magnus Enzensberger, koji je preminuo dvije godine kasnije - njemu je Mario G. ubrizgao prvo lijekove za smirenje, potom i za stimulaciju, i to u enormnim dozama.

Upravo slučaj poznatog pisca skrenuo je pozornost dežurnih liječnika. Jedan od njih primijetio je uzorak te usporedio nekoliko hitnih slučajeva koji su posljednjih tjedana vraćeni s postoperativnog oporavka na odjel intenzivne njege. Ustvrdio je da je u svakom slučaju dežuran bio medicinski brat Mario G. te bi pacijentima katkad davao heparin, lijek za razrjeđivanje krvi, a ponekad čak i adrenalin. Odao ga je upravo nestanak adrenalina s odjela postoperativnog oporavka.

Mario G. je otvoreno priznao svoje postupke, ispričavši se prvog i posljednjeg dana suđenja, no u završnom obraćanju sudu izjavio je i da ga nije bilo briga hoće li nekoga ubiti ili ozlijediti. 'Zvuči grubo, ali tako je bilo', rekao je posrnuli medicinski brat, izvještava Süddeutsche Zeitung.

Za dva ubojstva i tri pokušaja ubojstva sudsko vijeće Zemaljskog suda u Münchenu pod predsjedanjem suca Norberta Riedmanna u ponedjeljak ga je nakon jednomjesečnog suđenja osudilo na doživotni zatvor i izreklo posebnu težinu krivnje. To znači da ne može izaći na slobodu nakon 15 godina. No Mario G. do odlaska na odsluženje kazne ne mora biti u preventivnom pritvoru, na čemu su inzistirali njegovi odvjetnici.