Tportal posjeduje dopis Kerumovog povjerenstva zaduženog za spomenike i spomen-obilježja, u kojemu se izričito predlaže rekonstrukcija fontane nasilno srušene 1947. godine. O njemu će službeno odlučivati Komisija za imenovanje spomenika, ulica i trgova u srijedu točno u podne, a njihovu odluku trebalo bi potvrditi Gradsko vijeće. Ne očekuju se veće poteškoće oko usvajanja jer se za obnovu 'Bajamontuše' zalaže i veći dio oporbe.

'Umjesto dosad predložene nove fontane, predlažemo rekonstrukciju stare fontane izgrađene krajem 19. stoljeća, a srušene iz ideoloških razloga 1947. godine. Kako je fontana bila simbol grada na svim razglednicama, mišljenja smo da bi ona 65 godina od rušenja to ponovno postala. Ponovno bi se turisti i obitelji rado ispred nje fotografirali. Treba je osloboditi od mraka u kojem se nalazi i neka postane spomenik slobode i pomirenja svih građana Splita', stoji u dopisu u kojemu se priznaje da je ovaj potez odgovor na burne prosvjede Društva prijatelja kulturne baštine i dijela građana Splita.

Od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuto je čak šest inicijativa za obnovu 'Bajamontuše', a početkom devedesetih, na inicijativu HDZ-ove vlasti, čak je izrađen i izvedbeni projekt. Fontana je trebala biti obnovljena u sklopu desetogodišnje proslave 1.700 godina postojanja grada Splita, no odustalo se zbog javne rasprave oko toga predstavlja li ona simbol talijanaštva i autonomaštva. Po posljednjoj važećoj odluci, trebao je biti raspisan javni natječaj za fontanu na ovoj lokaciji na Rivi, no umjesto faksimilne obnove, bilo je moguće predložiti i potpuno novu, modernu fontanu kao uspomenu na staru 'Bajamontušu'.

Izgradnju Monumentalne česme na Rivi 1880. godine inicirao je po mnogima najbolji splitski gradonačelnik u povijesti Antonio Bajamonti, kao spomenik ponovnom stavljanju u funkciju Dioklecijanovog akvedukta i dovođenju pitke vode u grad. Dovršena je osam godina kasnije pomoću dobrovoljnih priloga tisuća građana i samog Bajamontija, pa po tome predstavlja jedan od prvih primjera samodoprinosa i direktne demokracije. Kako je njezin autor bio milanski kipar Luigi Ceccon, na vrhu je imala starorimski simbol 'fascio' koji je pola stoljeća kasnije preuzeo Mussolini. Upravo zbog toga fontanu su 1943. godine oštetili Nijemci i ustaše, želeći pokazati da je Split ušao u sastav NDH, a dvije godine nakon rata barbarski su je preko noći minirale i smrvile nove komunističke vlasti. Spašeno je tek nekoliko fragmenata koji se danas nalaze u Muzeju grada Splita.

Novije generacije 'Bajamontušu' najviše prepoznaju po antologijskoj TV seriji 'Velo misto': za potrebe njezinog snimanja koncem sedamdesetih Miljenko Smoje dobio je dozvolu komunističkih vlasti za izradu gipsanog modela, pa su se na Rivi stvarali redovi građana željnih fotografiranja pored prepoznatljivog motiva iz splitske povijesti. Ipak, čak i fontana od gipsa smetala je mladim komunistima koji su je preko noći zalijevali tintom, a nakon snimanja serije i ona je uništena.

Odluka o faksimilnoj obnovi vjerojatno će ponovno pokrenuti polemike, a bit će i rasprava oko njezine umjetničke vrijednosti te uklapanja u današnju, znatno moderniju vizuru Rive. Kako je za njezino postavljanje potrebno urediti i širi prostor, koji je danas kaotičan i zagušen parkiranim automobilima, može se pretpostaviti da će Kerum tek donijeti službeni odluku o postavljanju i ostatak posla prepustiti budućoj splitskoj vlasti.