Agresivni mediji igraju ključnu ulogu u borbi protiv korupcije, a profesionalni djelatnici policije ne ističu svoja politička opredjeljenja u javnosti, poručio je dr. Mark Iris, predavač na uglednom američkom sveučilištu Nortwestern, koji je u razgovoru za tportal kometirao i učlanjenje ministra Tomislava Karamarka u HDZ
Dr. Iris održao je u sklopu Tjedna Chicaga u Zagrebu predavanje o obračunu s korupcijom u gradu koji slovi kao 'leglo korupcije' na američkom tlu. Iskustva stečena u više od dva desetljeća predsjedanja Policijskim odborom Chicaga – neovisnim tijelom za nadzor rada i slučajeva zlouporabe položaja u policiji – namjerava zabilježiti u knjizi kojoj je njegova supruga, u polušali, odredila radni naslov 'I oni ovim dečkima daju pištolje?!'. Iris za tportal progovara o prosvjedima na Wall Streetu, radu Obamine administracije i (ne)profesionalizmu u policijskim redovima.
Kako ocjenjujete djelovanje policije u slučaju prosvjeda na Wall Streetu?
Sudeći prema snimkama s prosvjeda koje sam pogledao na internetu, policija, a osobito policijski nadzornici, u toj situaciji koristili su silu posve neprimjereno. Sramotno je i to što načelnik policije Raymond Kelly nije prepoznao očigledni problem. Kako šef policije, uz postojanje snimke, može poricati ono što se događa i ne učiniti ništa? Nije reagirao na odgovarajući način. Riječ je o veoma iskusnom djelatniku, s dugogodišnjim stažem u policiji, inače otvorenom i inovativnom pojedincu. No u ovoj situaciji nije bio tako otvoren kao što bi trebao biti.
Mislite i na slučajeve uhićenja maloljetnih prosvjednika te upotrebu spreja na bazi papra kojim su zasute prosvjednice u New Yorku?
Uhićenje maloljetnika, ako su prekršili zakon, primjereno je ako se koristi propisana specijalna procedura, koja se uglavnom odnosi na postupke nakon samog uhićenja. Je li procedura bila poštovana, ne znam. Što se tiče korištenja 'paprenog spreja' – snimke s interneta pokazuju da policijski nadzornik koji je to učinio očito nije postupio pravilno. To je najviše što mogu reći, jer nisam stručnjak za korištenje sredstava prisile. Uznemirujuće je bilo to što su među najaktivnijima bili policijski nadzornici, koji su time pružali loš primjer svojim podređenima. Moguće je i da je mnogima od njih ovo bilo prvi put nakon mnogo godina da su se našli u takvoj situaciji i kao da su izgubili osjećaj što im je činiti. To nije dobra slika njujorške policije. Da, oni moraju osigurati nesmetani promet ulicama i uhititi one koji krše zakon, ali to ne znači da možete nasumično koristiti silu.
Mislite li da iza propusta policijskog načelnika stoje politički pritisci?Michael Bloomberg, gradonačelnik New Yorka, izjavio je da prosvjednici pokušavaju uništiti radna mjesta u New Yorku.
O tome mogu samo nagađati, no to ne želim činiti. Ne mislim da su policajci na terenu zabrinuti zbog stavova gradonačelnika Bloomberga o prosvjedima. Oni bi trebali biti profesionalci i raditi svoj posao u skladu s profesionalnom obukom i policijskim smjernicama.
Jeste li se vi osobno suočavali s političkim pritiscima za vrijeme vođenja Policijskog odbora Chicaga?
Osobno nisam, ali pritom morate znati da ja nisam donosio odluke. Postojale su dvije razine odlučivanja. Kao prvo, odlučivalo se treba li optuženi policajac dobiti otkaz ili on uopće nije kriv. Ta odluka nije bila na meni, nego na mojim šefovima u deveteročlanom policijskom vijeću. Teoretski, oni su glasali isključivo temeljem dokaza. Mislim da su mnogi to i činili. Je li moguće da su neki podlegli političkim pritiscima? Ne znam. Moguće je. Nemam dokaza, ali ne mogu sa sigurnošću reći da se to nije dogodilo.
Druga, važnija razina odlučivanja rezultirala je time da mi nismo kontrolirali sadržaj našeg rada. Mi nismo mogli tužiti policajce, to je bilo isključivo u nadležnosti ravnatelja policije. On je kontrolirao našu 'ulaznu poštu', a jesu li iza njegovih pojedinačnih odluka stajali neki pritisci, to ne znam.
Je li presudnu ulogu u tome da je Chicago postao simbol korumpiranosti na američkom tlu i šire odigrala činjenica da je posljednjih osam desetljeća gradom vladala jedna stranka, u ovom slučaju Demokratska stranka?
O, da. Posljednjih 56 godina – uz izuzetak od samo 12 godina – Chicagom su vladali otac i sin, Richard J. Daley i Richard M. Daley. Daley otac imao je veliku moć. U šali rečeno, da je on poželio zakon o tome da u Chicagu sunce izlazi na zapadu, a zalazi na istoku, 40 od 50 gradskih vijećnika glasalo bi 'za' bez prigovora, nekolicina bi glasala uz par primjedbi, a svega jedan ili dvojica ne bi pristala na takvu idiotariju... Nakon Daleyjeve smrti promijenilo se nekoliko gradonačelnika, stranka se podijelila po rasnoj liniji, kaos je bio toliki da je Chicago nazvan 'Bejrutom na jezeru'. Potom je došao Daleyjev sin, koji je vladao čvrsto, ali nije imao oruđe kakvim je raspolagao njegov otac. Chicago je, naime, bio grad patronata, u kojemu su se radna mjesta u javnim službama dijelila u zamjenu za političku podršku. Stara demokratska organizacija uvelike je ovisila o mreži patronata; primjerice, ja ću tebi dati posao vatrogasca, čistača ulica, što god, a ti ćeš meni dati političku podršku. U međuvremenu, tu praksu konačno je prekinuo jedan federalni sudac, koji je odlučio da ne možete uvjetovati zapošljavanje u javnoj službi političkom podrškom. To je praktički srušilo temelje cijele demokratske organizacije.
(Ne)profesionalizam u policiji
Čini se da nered na lokalnoj razini u SAD-u često moraju čistiti federalna tijela vlasti?
Da, osim kada je riječ o korupciji u policiji. Lokalni tužitelji dolaze iz iste političke stranke kao i gradonačelnik, oboje se natječu za posao. Oni su politički saveznici i jedan protiv drugoga neće pokretati istrage. Federalni tužitelji imaju veću autonomiju, u njihovim uredima rade bolji odvjetnici, raspolažu boljim resursima, imaju više iskustva potrebnog za velike slučajeve, pri čemu korupcijskim slučajevima iz Chicaga daju visoki prioritet.
Je li vas za vrijeme kampanje Baracka Obame iznenadio skepticizam, kakomeđu republikancima tako i demokratima, utemeljen na tome što jepolitičku karijeru započeo u Chicagu? Dio američke javnosti smatra da u Chicagu praktički nema političara 'čistih ruku'. Impresivni Obama
Da... Znate, upoznao sam Obamu prije nego što je postao poznat. Nakon pet minutaneformalnog razgovora s njim bio sam toliko impresioniran da sam tevečeri rekao supruzi da će Obama, koji se tada natjecao za Senat, otići ipuno dalje. Bilo mi je jasno da on nije još samo jedan kandidat za javnufunkciju, jer je uistinu poseban.
Jeste li zadovoljni njegovim predsjedništvom?
Razočaran sam, ali moram kontrolirati to razočaranje zbog spoznaje da jenjegova oporba… Recimo to ovako: nekoliko republikanskih čelnikasastalo se nedugo nakon izbora i dogovorilo da će učiniti sve što jepotrebno da Obama ne osvoji još jedan mandat. Stoga, ponašanjerepublikanaca u Kongresu besprimjerno je u američkoj povijesti: senatoriblokiraju Obamine kandidate za različite pozicije zbog najbeznačajnijihrazloga, on mora trošiti nevjerojatne količine energije za postizanje onogašto bi bilo koji drugi predsjednik rutinski obavio i to umanjuje njegovusposobnost da postigne značajan napredak po pitanju ključnih problema.
Neki policijski šefovi veoma ističu svoje političko opredjeljenje, ali većina onih profesionalnijih to ne čini. I oni su građani, glasaju na izborima, preferiraju pojedine kandidate, ali većina će ih se pokušati prikazati nepristranima. Ne svi, ali svakako oni bolji među njima, obično neće podržati gradonačelnika koji nastoji osvojiti novi mandat. U većini gradova, šefove policije imenuje gradonačelnik, koji im kasnije može otvoreno reći da su 'zaribali' i dati im otkaz. Šefovi policije nastoje zadovoljiti gradonačelnika, kojeg drže svojim nadređenim u hijerarhiji zapovjednog lanca. No uglavnom, neće otvoreno iskazivati svoju političku pripadnost ili podršku.
Kako komentirate učlanjenje ministra policije u političku stranku tri mjeseca uoči izbora?
Riječ je o dvama različitim sustavima. Vi ste u parlamentarnom sustavu, u kojemu je ministar dio vlasti. U SAD-u bi to bilo veoma neprilično, no kada je ministar dio vlasti, onda je on izabrani dužnosnik, što američki ravnatelj policije nije. A ako je vaš ravnatelj policije politički aktivan, to bi bila bolja usporedba.
Masovna medijska pozornost
Istraživali ste svojedobno postupanje policije u masovnim prosvjedima afroameričke zajednice iz 60-ih godina. Vidite li usporedbe s današnjim zbivanjima?
Prema onome što sam vidio, ovo zapravo nisu masovni prosvjedi. Dakako, oni su veliki, nije u pitanju samo pet ljudi, ali nije riječ ni o stotinama tisuća ljudi. Sjetite se gomile ljudi koje ste vidjeli u Kairu, to je bio masovni prosvjed! U Izraelu su prije nekoliko mjeseci bili prosvjedi protiv rastuće ekonomske nejednakosti i imali ste oko 400.000 prosvjednika u području s populacijom od sedam milijuna ljudi. To je masovni prosvjed. Tisuću ljudi na ulicama New Yorka, koji broji osam milijuna ljudi i još toliko u širem prstenu grada, nije masovan prosvjed.
No s obzirom na to da traju već mjesec dana i da se prosvjed proširio na druge gradove, je li to svojevrsni fenomen u posljednjih nekoliko desetljeća u SAD-u?
Ne znam. Znam da se šire na druge gradove, ali ključno je koliku podršku dobivaju. U Chicagu sam vidio prosvjed koji se sastojao od šest ljudi, a oko njih pripadnike medija koji o tome izvještavaju. Prije nekoliko godina, čikaški bejzbolski tim White Sox osvojio je prvenstvo u utakmici u jednom drugom gradu, a ljudi su se počeli okupljati oko stadiona Soxa u Chicagu i slaviti. Tamo je bila reporterka s kamerom i izvještavala da 'gomila' slavi, a radilo se bukvalno o troje ili četvero ljudi. Je li to 'gomila'?
Zanimljivo je da su američki mediji ignorirali prosvjednike u prvim danima, pa i tjednima kampiranja na Wall Streetu dok su se o njima gotovo od samog početka raspisali svjetski mediji.
Morate se sjetiti, nesretan razvoj događaja s američkim medijima, osobito u tisku, jest taj da novine umiru. Mnoge su ukinute; ako su u gradu bile dvije novine, ostala je samo jedna ili nijedna, a osoblje se smanjilo, tako da je broj autorskih vijesti u novinama daleko manji nego što je to bio prije 10 godina. Naravno, New York Times predstavlja veliku iznimku, no oni su klasa za sebe. Lokalno izvještavanje u mnogim dijelovima zemlje manje je intenzivno nego što je to bilo ranije. Dakle, da, ovi prosvjedi dobili su svjetsku medijsku pozornost, no ne znam dovoljno da bih rekao jesu li ovo masovni prosvjedi ili su to prosvjedi koji privlače masovnu medijsku pozornost.
