Nema plana, nema natječaja, nema konzervatora, nema inspekcije…Preuređenje Trga žrtava fašizma u Zagrebu s centralnom točkom - Meštrovićevim paviljonom, popularno zvanim Džamija - ponovno izaziva zgražanje struke. Nakon porezanih stabala magnolija, u sklopu radova maknute su i djelomično uništene stepenice od blokova bračkog kamena koje su okruživale ovu zaštićenu i prepoznatljivu građevinu. Navodno će ih zamijeniti betonom. Prof.dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, predstojnica katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu a Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu osvrnula se za tportal na novi udar na ovo zaštićeno kulturno dobro
Meštrovićev paviljon tj. Zgrada Doma hrvatskih likovnih umjetnika 'organska je sinteza lapidarne skulpturalne monumentalnosti i virtuozne građevne tehnologije, unikatno je i kapitalno ostvarenje hrv.moderne arhitekture', tepaju ovoj poznatoj građevini u zagrebačkom Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode.
No ova organska sinteza je nagrizena. U sklopu rekonstrukcije i obnove Trga žrtava fašizma i gradnje pješačke zone, na red je došla ova okrugla, toliko prepoznatljiva zgrada koji okružuje red stepenica građenih od blokova bračkog kamena. No ne više. Ako je suditi prema informacijama arhitektice Zrinke Paladino, nekadašnje zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, riječ je o radovima koji 'zadiru u konstrukciju i oblikovanje građevine.
'Blokovi bračkog kamena zbog čije je cijene pred osamdeset godina gradnja u nekoliko navrata zaustavljana danas se uklanjanju i smjenjuju zamjenskim betonom i oblogom, kao da je riječ o intervencijama na nekoj nevažnoj provincijskoj gradnji, a ne vrijednom, pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru', piše za Telegram Paladino.
'Voda je vrag i kada jednom pronađe put nezaustavljiva je. Šteta koja je načinjena prodorom vode u podrumske prostore paviljona prilikom piljenja starih kamenih blokova, neprocjenjiva je. I valjalo bi da netko napokon ispita kako su uistinu izdane dozvole za uređenje tog okoliša, o razini kvalitete kojega više nema potrebe razlagati, jer dozvole kojima se odobravaju uređenja okoliša ne uključuju i radove kojima se zadire u konstrukcije i oblikovanja građevina. Potrebne su dvije dozvole, no ovdje se pod krinkom jedne, za uređenje okoliša, grubo dirnulo i u samu građevinu čije je podnožje njezin neodvojivi dio i nikako ne pripada okolišu. Neke je vrijedne izvorne oblikovne elemente naše kulturne baštine gotovo nemoguće povratiti pa je neoprostivo njihovo bahato i nekontrolirano uklanjanje praćeno proizvoljnim zamjenama jeftino osmišljenih elemenata i materijala'.
Za komentar smo zamolili prof.dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, predstojnicu katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu a Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
'Ono na što uvijek treba paziti kod obnove nekog povijesnog prostora, što je postalo identitetski prostor grada, jest poznavanje geneze, u što ne pripada samo oblikovanje, nego kao osobitost svake građevine i način korištenja pojedinih materijala koji postaje i svojevrsni arhitektonski rukopis. Zbog toga ovdje oduzimamo sklad gradnji korištenjem betona, ako je to istina da se zamjenjuje kamen betonom. Zamislite da kameno pročelje obližnje Kovačićeve Burze zamijenimo betonom ili drugim suvremenim materijalom', komentira za tporal informaciju kako će stepenište od bračkog kamena biti zamijenjeno betonskom verzijom.
Naglašava kako je ovakav 'gradski perivojni trg dio sustava gradskih trgova i javnih prostora te je zbog toga projekt za uređenje ovako specifičnog prostora važan jer mora ravnopravno razmišljati o arhitekturi, urbanizmu i perivojnoj arhitekturi'.
Uklanjanje stabala magnolije, zbog čeka se dignula poprilična buka, ne smatra toliko spornim.
'Biljni materijal koji je dio kompozicije Trga žrtva fašizma i na neki način scenografija Meštrovićevu paviljonu podložan je promjenama tijekom vremena, jer raste, i ako mu se ne pruža pažnja i razumijevanje počinje zaklanjati vizurne koridore iz okolnih ulica prema paviljonu i od paviljona. Katkada je neophodno uklanjanje drveća, npr. u perivojima kada prijeti opasnost da perivoj postane šuma ili ako su ugrožene/zarasle vizure koje čine bit perivojne ili urbane kompozicije i doživljaja ambijenta', kaže nam Bojanić Obad Šćitaroci.
Ipak ističe kako 'svi zahvati - i na samom paviljonu i oko njega morali bi biti rezultat pomno oblikovanih projekata koji se trude sačuvati prepoznatljivu genezu prostora takvom da i u budućnosti sačuva svoja identitetska obilježja koja s razlogom pamtimo, ali i da ostane identitetski prostor grada Zagreba koji čuva autentičnost minulog doba kada je nastao i razvio se do svoje prepoznatljivosti, čime su se građani Zagreba identificirali'.
više prenamjena
Kakva je povijest zagrebačke džamije
Zgrada Doma hrvatskih likovnih umjetnika građena je između 1934. i 1938. godine prema idejnom rješenju Ivana Meštrovića i tehničkoj razradi Harolda Bilinića i Lavoslava Horvata. Zgrada je tijekom Drugog svjetskog rata, u vrijeme NDH, točnije tijekom 1942.i 1943 prenamijenjena i pregrađena u džamiju. Autori ovog zahvata su Zvonimir Požgaj koji je zaslužan za fontanu i Stjepan Planić, autor minareta. 1947. Džamija je prenamijenjena u muzej.
Što se sve kroz vrijeme događalo s Meštrovićevim paviljonom možete pročitati ovdje.
foto pregled