“Mi smo se našli u toj situaciji jer nismo bili puno ni informirani, jer smo imali sve garancije da je tu sigurno gdje smo se nalazili. Prijatelj naš iz EU, inače Hrvat po nacionalnosti, javio nam je da uopće nije sigurno i da su talibani ušli u taj dio Kabula gdje smo mi bili, s obzirom na to da je odmah tu Predsjednička palača i javio nam je da su talibani došli na pregovore”, rekao je Aleksandar Cvejić na početku.

“Ja i moj prijatelj Marko (Pribak) odmah smo se spakirali, krenuli smo s evakuacijom. Kada smo izašli na ulicu, tu je bilo puno talibana jer su osiguravali taj dio terena jer je tu Predsjednička palača. Rekao nam je da dođemo do vojnog aerodroma gdje će on osigurati prolaz, znači kad smo tu na aerodromu – sigurni smo, pa ćemo vidjeti za let. On bi nas pokušavao ubaciti s njime na let. Kad smo došli stotinjak metara od vrata, tu je bila već masa ljudi i nismo mogli proći autom. Onda smo mi uzeli svoje stvari, prošli kroz masu i došli do vrata, ali marinci su već zauzeli ta vrata i nismo mogli ući u taj dio vojnog aerodroma”, opisuje Cvejić za N1.

Dodaje kako ih je prijatelj Hrvat trebao pustiti, ali “nije mogao zbog Amerikanaca koji su kontrolirali taj dio”.

“Rekao nam je da sjednemo tu i da će nas pustiti tijekom večeri. Poslije 45 minuta rekao je da nema šanse da nas puste te večeri, nedjelja je bila. Rekao je da je zvao prijatelje iz hotela na aerodromu i da će nas primiti u hotel, da tu budemo tu noć i sutradan će nas pustiti. Stvarno su nas primili, tamo su bila, dakle, dva Srbina, dva Hrvata, dva Bosanca, jedan Britanac i jedan iz Švedske”, naveo je Cvejić.

Kaže da su tu noć proveli u hotelu gdje su dobili hranu i smještaj, a kada su sutradan krenuli prema vojnom dijelu aerodoma, “dogodilo se to što se dogodilo, na aerodrom je upalo 6.000 civila, na kraju su došli talibani to srediti, očistili su taj dio civila, ali smo mi ostali zarobljeni u tom hotelu“.

“Rekli su nam da čekamo, ako krenu, da se branimo, ako ne, da vidimo što će naša ambasada napraviti. Mi smo stalno bili u kontaktu sa Sinišom Pavićem (otpravnik poslova ambasade Srbije u Indiji koji je nadležan i za Afganistan), s njim je bio moj prijatelj u kontaktu, a ja sam bio sa zamjenikom (ministra vanjskih poslova Nikole) Selakovićem i s Aleksandrom Mihajlović iz Gračanice, oni su nam puno pomogli da nas stave na popis, davali su nam moralnu podršku. Kod svih zemalja svijeta bili smo na popisu za evakuaciju i kod Nijemaca, i kod Amerikanaca, i kod Britanaca, znači kod svih“, navodi on.

Kaže da je s njima bio jedan Britanac, “britanska vojska je ušla, izgurala je taj kordon talibana, ušli su u kamp da bi evakuirali svog građanina, razgovarali smo s njima, oni su rekli da nas neće ostaviti, ali da prvo moraju evakuirati svog državljana, da je takva procedura, pa da tek onda rade popise za nas, šalju u Britaniju da se tamo odobre pa tek onda nas evakuiraju”, dodaje.

“Mi nismo imali vremena za čekanje, jedan Bosanac je bio šef osiguranja u hotelu, cijelu noć je gledao na kamerama što se događa na ulici kojom smo jedino mogli doći do tog vojnog dijela aerodroma. Nismo znali čiju vojsku čekati jer nismo znali koja će doći. Predložio nam je da sjednemo u blindirano vozilo i da krenemo na vlastitu odgovornost, što smo mi i napravili. Otvorili su vrata tog hotela Afganistanci, prošli smo pored talibana na nekih pola metra, rečeno nam je da će možda pucati na nas, prijetiti nam, ali da na to ne obraćamo pažnju, da idemo, nema zaustavljanja, pa što god da se dogodi“, prisjeća se Cvejić kako su se uspjeli izvući iz Kabula, nad kojim su u nedjelju talibani preuzeli kontrolu.

Aleksandar Cvejić je stigao u Gračanicu, gdje su mu supruga i dijete, u četvrtak navečer.