Većina država članica EU-a ima dugu tradiciju ljetnog računanja vremena, većinom još iz doba Prvog i Drugog svjetskog rata ili naftne krize 70-ih godina. Zemlje su se tada odlučivale na ljetno računanje vremena prije svega radi uštede energije. S obzirom na to da su recentna istraživanja ustanovila kako se pomicanjem sata da bi se ulovilo više sunca ne štedi zanemariva količina energije, posljednjih godina intenzivirala se inicijativa za ukidanje ljetnog i zimskog računanja vremena
Izvjesno je da će se to dogoditi iduće godine i da će zadnje pomicanje sata biti u ožujku 2019. godine, kada ćemo se sa zimskog zadnji put prebaciti na ljetno računanje vremena. No što onda?
Za koju se opciju opredijeliti?
Europska komisija dala je svakoj državi članici da sama odluči o tome. No činjenica je da bi bilo potpuno zbunjujuće i ekonomski neisplativo da je, recimo, u Hrvatskoj u isto doba 19 sati, u Mađarskoj 18, u Austriji 19, a u Njemačkoj opet 18 sati.
Meteorologinja RTL-a Dunja Mazzocco Drvar naglašava kako će svaka promjena biti problematična na početku. 'Što god odlučili, bit će nam čudno i neobično', kaže za tportal i pritom naglašava da bi po njoj stvari trebale ostati onakve kakve jesu.
Ako se odlučimo za zimsko računanje, u kolovozu će nam mrak padati već oko 19 sati. Ako pak prihvatimo ljetno, mrak će nam biti oko osam ujutro gotovo cijelu zimu.
'Osobno ne razumijem zašto je to toliki problem. Mislim da će puno veći problem biti kad se odlučimo za jednu od ove dvije varijante. To će nam biti puno problematičnije nego što nam je ovo sada. Hvatanje svijetlog dijela dana bila je dobra zamisao i tako bi trebalo i ostati', kaže za tportal.
No kako se već mora opredijeliti, onda je za to da se zadržimo na zimskom računanju vremena.
Zašto?
'Kao prirodoslovac, kao stručnjak, u tom smislu sigurno ću se odlučiti za varijantu koju nam je nametnula naša okrugla zemljica, a to je da nam je sunce ravno iznad glava kada je 12 sati, u zenitu. To je ono što je prirodno i tako treba biti. Ljetno računanje je umjetna tvorevina', pojašnjava.
Što ako se odlučimo za ljetno računanje vremena?
'Tada bi nam sunce popodne zalazilo sat kasnije, dakle u najkraćem dijelu dana oko 17.10, no onda bi nam kasnije izlazilo, što je puno gore nego činjenica da zalazi kasnije', pojašnjava Mazzocco Drvar.
Naglašava kako ćemo u tom slučaju puna tri zimska mjeseca u osam ujutro imati sumrak ili mrak. 'I ovako se teško zimi dižemo, a kamoli kada se pomaknemo za jedan sat - bit će nam to katastrofa', naglašava.
Da plastično objasni kako bi to izgledalo, kaže kako će jutarnje školsko zvono zvoniti prije izlaska sunca od 18. studenog do 15. veljače.
Prednosti i mane zimskog računanja vremena
Ako se odlučimo za stalno zimsko računanje vremena, onda bi se na noge mogli dići svi oni koji žive od turizma. A takvih je mnogo u Hrvatskoj.
U toj varijanti bi nam tijekom ljetnih mjeseci ranije padao mrak. 'Negdje između 10. i 15. kolovoza sunce bi zalazilo već oko 19.15. To nam ne paše jer ako se uspoređujemo sa Španjolskom i Portugalom, oni imaju naviku ručati tek oko 19 sati', pojašnjava Mazzocco Drvar. No dodaje kako kod nas ljudi nemaju takvu naviku. Čak ni Dalmatinci nikada nisu tako živjeli. Kada bi sunce zalazilo, ljudi bi se spremali na počinak, poručuje.
Hrvatska pomiče sat od 1983.
Ljetno i zimsko računanje vremena imaju sve zemlje Europske unije, a među njima i Hrvatska, u kojoj se još od vremena Jugoslavije, od 1983. godine, pomiče sat na zimsko i ljetno vrijeme. U Europi ga nema samo Island. Iako su SAD i Kanada odavno uveli ljetno i zimsko vrijeme, neke države, poput Arizone i Saskatchewana, ne pristaju na pomicanje sata. Većina zemalja Afrike i Azije također nema ljetno i zimsko računanje vremena.
Rusija je pak pomicanje sata ukinula 2011. godine.