Pristaše bivšeg generala kažu da je spasio zemlju od građanskog rata nakon što je 2013. predvodio svrgavanje prvog egipatskog civilnog, demokratski izabranog, ali kontroverznog predsjednika Muhameda Morsija.

Morsijevi protivnici i prosvjednici pozdravili svrgnuće islamističkog predsjednika kao revoluciju, a njegovi pobornici i danas smatraju da je to bio vojni udar.

Pozdravljene su i Al-Sisijeve kasnije izjave da u Egiptu nema mjesta za Muslimansko bratstvo, islamističku organizaciju koja se sada u zemlji smatra terorističkom organizacijom.

Suprotno od Morsija, al-Sisi je prvi mandat 2014. započeo uživajući potporu državnih institucija, poslovnih krugova i medija.

Mnogi Egipćani ne vide mu alternativu i pozdravljaju njegov stil vladanja čvrstom rukom, nakon godina društvenih nemira koji su uzdrmali gospodarstvo.

Kako bi potaknuo ekonmiju al-Sisi je uveo niz mjera štednje, uključujući smanjenje subvencija za gorivo, plivajući tečaj i povećanje poreza u sklopu trogodišnjeg MMF-ova programa pomoći od 12 milijarda dolara. To je uzrokovalo velik porast cijena zbog čega mnogi Egipćani teško žive.

Al-Sissi brani svoje "gospodarske reforme" i mega-projekte, koje većinom nadzire vojska, kao jedini lijek za bolesno gospodarstvo. Ali zbog toga mu pada popularnost.

Šezdesettrogodišnji predsjednik često hvali Egipćane kako se nose s teškim posljedicama tih odluka i okrivljuje prethodne vlade što nisu provele reforme. "Sve teške odluke koje su se mnogi godinama bojali donijeti, ja neću oklijevati niti sekunde", rekao je u govoru 2016.

Problemi kod kuće, potpora na međunarodnoj sceni

Politički gledano al-Sisi je u zadnje četiri godine stekao više neprijatelja kod kuće. Njegova vlada je povećala stisak nad javnim životom, pa lokalne i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava optužuju da se provode proizvoljna uhićenja i guši oporba. Al-Sisi kao opravdanje za to kaže da je zemlja u ratu protiv terorizma.

Potpisao je također nekoliko kontroverznih prijedloga zakona. Među njima je zakon koji regulira djelovanje nevladinih organizacija, a koji kritiziraju civilno društvo i organizacije za ljudska prava tvrdeći da je restriktivan i da vladi daje velike ovlasti nad njima.

Pod njegovom vladavinom Egipat je isto tako blokirao stotine internetskih stranica, uključujući neovisne novinske portale i platforme za ljudska prava.

No, jedna od njegovih najkontroverznijih odluka je predaja kontrole nad dvama otocima u Crvenom moru, Tiranom i Sanafirom, Saudijskoj Arabiji. Dogovor, otkriven 2016., izazvao je inače rijetke ulične prosvjede i duge sudske bitke u Egiptu, sve dok parlament prošle godine sporazum nije potvrdio.

Na međunarodnoj sceni al-Sisi uživa potporu velikih sila. Američki predsjednik Donald Trump smatra da radi "fantastičan posao", dok mu francuski predsjednik Emmanuel Macron ne želi držati lekcije o poštivanju ljudskih prava.

Al-Sisi je bio slabo poznat u javnosti sve dok ga u kolovozu 2012. Morsi nije postavio za ministra obrane. Vlast je osvojio sredinom 2014. zavevši javnost, govoreći im blago egipatskim dijalektom, a ne formalnim klasičnim arapskim koji se koristi u službenim prigodama. Kasnije je gradio imidž discipliniranog vojnog lica koje se ne stidi svoje stroge kontrole nad političkim životom u zemlji.

Rođen u studenome 1954., al-Sisi je diplomirao na Egipatskoj vojnoj akademiji 1977. Studirao je u Britaniji i SAD-u. Bio je vojni ataše u Saudijskoj Arabiji u vrijeme Hosnija Mubaraka. Imenovan je ravnateljem vojno-obavještajne agencije nakon što je Mubarak srušen s vlasti 2011.