Premda se u javnosti održivi razvoj spominje kao jedino rješenje problema uništenja planeta, ekofeministkinje prema njemu imaju oštar stav. Zašto ga smatraju neprihvatljivim kompromisom te što je uopće ekofeminizam, sinoć je na tribini 'Održivi razvoj i radikalni pokreti zaštite okoliša' u organizaciji Hrvatskog bioetičkog društva u Osijeku objasnila dr. sc. Mirela Holy
Prema njezinu izlaganju, ekofeministice se zalažu za promjenu svijeta, a to nije moguće ako se novi svijet gradi na starim, modificiranim kompromisnim rješenjima po kojima je dominacija čovjeka nad ostalim bićima sama po sebi razumljiva i prihvatljiva činjenica. 'Održivi razvoj', odnosno razvoj čovjeka nauštrb drugih bića i resursa ovog planeta, smatraju tek kupnjom vremena, ‘mudrijim’ korištenjem i eksploatacijom drugih bića i izvora, kako bi se znanosti ostavilo dosta vremena da ‘izumi’ nove tehnologije kojima bi se izliječilo bolesno i ugroženo.
Ekofeminističko zalaganje usmjereno je na osvješćivanje i život u malim ekološko održivim zajednicama bez strukture vlasti, u sustavu u kojem bi svi ljudski i neljudski pripadnici zajednice živjeli u miru, ravnoteži, međusobnom poštovanju i uvažavanju.
Kako bi se riješili problemi okoliša, nužna je promjena svijesti. A to, tumači Holy, podrazumijeva da ljudi sami u sebi raskrinkaju određene stereotipe na kojima počiva društvo.
‘To nije stvar samo obrazovanja, nego i obiteljskog života. Ekofeministice jako impliciraju stvari na važnosti majke kao ključne osobe koja odgaja djecu jer je, nažalost, taj odgoj upravo na majkama’, izjavila je Holy.
Podsjeća da se ekofeminizam razvio 80-ih godina prošloga stoljeća, u zapadnim ‘progresivnim’ intelektualnim krugovima, kao pokret koji se temelji na podudarnosti između središnjih teza feminizma i ekologizma, odnosno na suprotstavljanju dominaciji nad prirodom i dominaciji nad ženama.
‘Za razliku od patrijarhalnog mentaliteta, koji odnose među ljudima, ali i odnose ljudi prema drugim bićima svodi na odnos dominacije i subordinacije, ekofeminizam priznaje razliku između ‘ja’ i ‘drugi’, ali zahtijeva da taj odnos bude odnos međusobnog poštovanja i uvažavanja razlika’, istaknula je Holy.
Kada će i hoće li ekofeminizam uopće zaživjeti na prostoru Hrvatske, teško je odgovoriti. Ali neki pomaci se bilježe pa tako i pojava prvog ekofeminističkog sela na Braču, male zajednice kojoj pripadaju žene s djecom, a koje, unatoč standardima suvremenog načina života, žive na ‘prirodan’ način.
Premda zvuči nevjerojatno, postoji i manji broj ekofeminista među muškarcima. No kako je naglasila Holy, ljude treba valorizirati na temelju njihovih individualnih karakteristika, a ne biološkog identiteta.
