Challenger 3 budući je glavni borbeni tenk vojske Velike Britanije i razvija ga njemačko-britanski Rheinmetall BAE System Land, a iako je s osam proizvedenih prototipova tek u testnoj fazi, projekt već doživljava mnoštvo kritika
Riječ je unaprijeđenoj inačici aktualnog tenka britanske vojske Challenger 2, a glavna poboljšanja su mu bolji top, oklop i zaštita te obrana. Naoružan je njemačkim glatkocijevnim topom kalibra 120 milimetara, kompatibilnim sa streljivom koje koriste partneri iz NATO-a poput SAD-a sa svojim tenkovima M1 Abrams te Njemačke s Leopardom 2. Tenk, koji bi u punu operativnu upotrebu trebao ući do 2030., težak je 66 tona, poslužuje ga posada od četiri člana, a naručeno je 148 komada.
I ta količina, barem kod kritičara projekta, predstavlja jedan od glavnih problema u ovom projektu. Naime, kad se uzmu iskustva iz rata u Ukrajini, u kojem su Rusi u dvije godine izgubili više od 3000 tenkova, kao i povijesna iskustva iz Drugog svjetskog rata, u kojem su tijekom bitke za Normandiju 1944. Velika Britanija i Kanada izgubile otprilike isto toliko u samo tri mjeseca, kako navodi UKDJ, jasno je da bi se trajanje 148 tenkova na bojištu mjerilo u danima.
Usavršavanjem jeftinih FPV dronova, koji su postali strah i trepet i za ruske i za ukrajinske tenkove, njihov vijek trajanja u borbama mogao bi biti još kraći.
Portal također podsjeća da je na vrhuncu Hladnog rata Velika Britanija imala oko 900 tenkova, pa je očita razlika. Drugi pak analitičari daju do znanja da se Velika Britanija posljednjih desetljeća više orijentirala na razvoj zračnih i pomorskih snaga, kao i da će s partnerima iz NATO-a, a ne sama ratovati negdje, pa bi se trebao gledati ukupan broj tenkova koje savezničke zemlje mogu angažirati. Trenutno britanska vojska nominalno raspolaže s 227 tenkova Challenger 2, no prema izvještaju Odbora za obranu iz ožujka 2023., samo ih 157 može biti spremno za upotrebu u roku od 30 dana.
Da bi si povećao šanse za preživljavanjem i produžio vijek trajanja, Challenger 3 trebao bi biti opremljen aktivnim zaštitnim sustavom Trophy, izraelskog proizvođača Rafael, koji koristi radar za otkrivanje i rušenje nadolazećih projektila, raketa i bespilotnih letjelica, a na testiranju je uspješnost rušenja bila 90 posto. Sustav također označava ishodišnu točku neprijateljske vatre, čime omogućava brze protunapade. Model kojim će biti opremljen Challenger 3 manji je i 40 posto lakši od standardnog Heavy Trophy, a nosi i manje municije, šest naprema deset projektila koje ima veća inačica.
Inače, sustav Trophy je od 2010. postavljen na izraelski tenk Merkava, a Izraelci ga predstavljaju kao sustav koji je dokazan u borbama te je imao bezbroj presretanja projektila bez ijedne žrtve na izraelskoj strani. Također je isporučen za američke Abramse, a uskoro bi trebao i za njemačke Leoparde. Iako točan broj sustava Trophy koji se nabavljaju nije javno objavljen, neslužbena informacija glasi da iznosi 60, dok će preostalih 88 tenkova biti samo pripremljeno za integraciju tih sustava, pa je pretpostavka da bi se oni kasnije nabavljali.
Zanimljiv komentar dvojice stručnjaka donosi i Business Insider, zaključujući da bi Britanci mogli napraviti istu grešku kao i nacisti tijekom Drugog svjetskog rata. Naime umirovljeni brigadir britanske vojske Hamish de Bretton-Gordon i povjesničar koji se bavi Drugim svjetskim ratom James Holland objašnjavaju da je Velika Britanija previše fiksirana na izgradnju sofisticiranog oružja, preskupog za masovnu proizvodnju, te da je 148 tenkova Challenger 3 premalo za ispunjavanje obrambenih potreba zemlje.
Kažu da je takvo razmišljanje dobrim dijelom bacilo na koljena nacističku Njemačku, opsjednutu visokom kvalitetom svojih tenkova, prvenstveno Tigera II (Königstiger), a kojih je od 1944. do kraja rata uspjela proizvesti manje od 500. U to je vrijeme najviše proizvodila Panzer IV, ali i njih je bilo najviše oko 8500. Njemačka je tijekom tog rata proizvela ukupno gotovo 50.000 svih vrsta tenkova, a tadašnji saveznici imali su ih daleko više - SAD više od 100.000, a Sovjetski Savez gotovo 120.000.
Bez obzira na kvalitetu i sposobnost na bojištu, razlika u količini tenkova sigurno je napravila razliku u Drugom svjetskom ratu, a činit će je i sada, zaključuju De Bretton-Gordon i Holland, navodeći da iako zapadni tenkovi poput Challengera 2 ili Leoparda 2 mogu pobijediti u borbi jedan na jedan, rat u Ukrajini je pokazao da ne mogu napraviti veliku razliku protiv količine ruskih tenkova jer 'jedan leopard ne može pobijediti čopor hijena'.