Ćulibrk je otkrio kako doživljava Božić te podsjetio koje povijesne okolnosti su dovele do širenja kršćanstva.

- Božić je tu raspet. Govorimo o rađanju cara mira, a on je rođen u najtežim vremenima za židovski narod kada je raslo rimsko carstvo u svojoj punoj sili u vrijeme Augustina Oktavijana, rekao je.

- Dolazi totalitarno carstvo kako oni to vide. Oni osjećaju da je to kraj svijeta i u tom trenutku se rađa Mesija. To je jedna proturječnost koju nosi Božić. To je ovaj svijet u kojem živimo, kazao je.

- Za Božić je običaj da svatko služi u svom sabornom hramu dok se za Uskrs ide po drugim manastirima. Uskrs je proljetan i u pravom zanosu, čak i bogosluženje. To je prava ekstaza. Božić je takav da silazi nebo na krvavu zemlju i donosi mir. Donosi unutarnji mir, dodao je.Ćulibrk se prisjetio kako je došao na odluku da postane svećenik. Ustvrdio je kako je rat svakako ubrzao tu odluku, ali i da se uspio pronaći u kršćanstvu kao takvom.

- Rat je svakako utjecao na odluku. To je trenutak u kojem morate odlučiti gdje ste. Svi smo mi rođeni u obiteljima koje nisu imale jako obiteljsko predanje. Govorim o cijeloj bivšoj Jugoslaviji, ali i Srbima. Kršćanstvo je bilo običajno i sigurno za nekoga tko je tada bio mlad i imao pred sobom sve od svjetskih religija. Sva vrata su bila otvorena i u tome je veličina tog vremena jer si sve što si izabrao - izabrao sam, rekao je.

- Kada izađete iznad svetog Jovana na Ohridskom jezeru uz neopisivu arhitekturu - osjetite mir i okus tog mjesta. Dođe trenutak kada srce kaže - ti Bogu, dodao je.

Život u Zagrebu i bivšoj državi

Iako često ne štedi Jugoslaviju kao državu, Ćulibrk je ustvrdio kako je imao sreću da živi u istoj zbog praktičnosti i blizine svih gradova.

- Imao sam sreće da živim u Jugoslaviji. Ona je pružala Ljubljanu, Zagreb i Beograd. To što sam ja studirao u Zagrebu je jedna stvar, ali svi smo živjeli u Jugoslaviji. Ja sam odrastao u Gradišci koja je na pola puta između Ljubljane i Beograda, nadomak Zagreba i Banja Luke, bilo je jako ugodno živjeti tako. Sve što vas je zanimalo, bilo je na par sati, rekao je.

Ustvrdio je kako smo "još uvijek svi Jugoslaveni" u kulturnom smislu, ali ne i u političkom.

- Jugoslavija je bila složena zemlja. Kulturno mislim da smo još uvijek svi Jugoslaveni, ali politički ne, kazao je.

Na pitanje kako se boriti za istinu u vremenu u kojem je svačije mišljenje postalo bitno, Ćulibrk je odgovorio kako se "mora raditi svoj posao" te da "druge mogućnosti nema".

Utvrđivanje povijesnih činjenica: Tu nema kompromisa

Na pitanje je li korisno fokusirati se na prošlost i utvrđivati istine ili se treba okrenuti budućnosti odgovorio je:

- Mi smo već jednom probali razgovarati samo o budućnosti. To se zvala Jugoslavija i znamo kako je završilo. Ona je svjetski primjer zemlje koja se trudila zaboraviti prošlost i ta neprobavljena prošlost je služila kao oruđe koje će uništiti tu zemlju, rekao je.

- Mi moramo imati jasnu povijesnu sliku o tome što se zbivalo. Oko toga nema kompromisa. To se mora riješiti, kazao je.

Komentirao je, kako kaže, nametnute političke narative o odnosima Hrvatske i Srbije te smatra kako ti odnosi među ljudima izgledaju drugačije.

- Činim što mogu da ne bude tako. Mogu vam reći da među ljudima to izgleda mnogo drugačije. Govorili ste o koncertima i glazbi. To je znak da narod ne mari za ono što je politička i medijska poruka. Pogledajte Ameriku gdje je očigledno da tu postoji više stvarnosti koje su teško uklopive jedna s drugom, ustvrdio je.

- To je narod koji je u 19. st. imao strašan međusobni rat i kada netko kaže: Amerika je rekla to ili Britanija je rekla to - mi danas ne znamo tko to govori u ime Britanije, što o tome misle Škoti, dodao je.

Kako pomiriti punk i pravoslavlje?

Episkop je komentirao i uspjeh srpskih pjevača i izvođača u Hrvatskoj. Ustvrdio je kako tu "ne možemo nametati republičke granice".

- Ne možemo životu nametnuti republičke granice AVNOJ-a, to je smiješno. Očigledno da tu negdje kuca neko zajedničko bilo u kojem se svi prepoznaju. Spaja nas i druga glazba osim turbofolka, podsjetio je.

Ustvrdio je kako je današnji svijet manje slobodan nego u vrijeme punka te da živimo u "negativno konzervativnim" društvima.

- Živimo u mnogo manje slobodnom svijetu, nego u vrijeme punka. Danas bi se razbio svijet od skandala i ljudskih prava. S druge strane, mislim da su osobne slobode bile veće u neko drugo vrijeme. Živimo u negativno konzervativnim društvima, kazao je.

Na primjeru svog doživljavanja Tome Akvinskog - objasnio je svoj odnos prema punk glazbi.

- Ja sam veliki neprijatelj Tome Akvinskog, a od njega sam naučio da Crkva mora imati mišljenje o svemu, da mora biti sveobuhvatna, da ne kažem totalitarna. U prvoj dogmatici pravoslavne Crkve imate četiri rečenice o Židovima. Ne moramo imati stav o svemu, ustvrdio je.

- Svaka ljudska djelatnost i oblik kulture valjda daje velike rezultate. Ako smo istinski ljudi i mislioci, valjda ćeš prepoznati ono što je veliko, zaključio je.

Holokaust, Izrael, Gaza, Jasenovac

Ćulibrk se dotaknuo i svog djelovanja kada se radi o proučavanju Holokausta.

- Radio sam magisterij na hebrejskom sveučilištu, a tema mi je bila holokaust. Tu nemate objašnjenja, to je sveta zemlja kao takva. Imate prirodne preduvjete da bi mogli reagirati na takvu temu. Holokaust je nešto van svijeta što se dogodilo. Zato su i mnoga pitanja postavljenja nakon toga. Meni je jedan židovski časnik rekao: Nas nisu vodili muslimani u Auschwitz, nego vi kršćani. Rekao sam mu oprosti, ne znam kako da ti odgovorim. Moji su bili u Jasenovcu, prisjetio se.

Komentirao je i rat u Izraelu te ustvrdio da takav sukob "mijenja biće svih tamo zajedno".

- Ono što smo mi vidjeli, prvo ovaj ispad iz Gaze i pokolj u okolini Gaze, a ono što je onda uslijedilo, bojim se da duboko mijenja biće svih tamo zajedno. Mi dosad to nismo vidjeli. Sasvim je jasno bilo da će poslije onakvog pokolja u kibucima biti reakcija. Samo se Bogu molim, mislim da je sve drugo izvan naših ruku, naglasio je.

Ćulibrk je govorio i o sukobu s, kako kaže "paradržavnim projektom" koji za cilj ima preuveličati broj žrtava u Jasenovcu.

- Ja sam predsjednik Upravnog odbora Muzeja žrtava genocida u Beogradu. To je državna institucija, znači - moje mišljenje je mjerodavno. U tom pogledu ja zaista imam otvorene ruke i obavezu da govorim. Upozorio sam da postoji paradržavna težnja da pretvori revizionizam u državni projekt Srbije i Republike Srpske.

Obnova manastira i suradnja s hrvatskim vlastima

Episkop se osvrnuo i na planove koji uključuju obnovu četiri manastira na području Pakraca.

- Obnova, obnova, obnova i još jedna obnova. Četiri manastira su na području eparhije, od toga tri drevna. Orahovica je najdublje mjesto u Europi dokle je prodrla autentična bizantska umjetnost. Moram reći da mi s Hrvatskom imamo vrlo dobru suradnju. To je jedan narativ koji se ne uklapa u onaj politički, rekao je.

Objasnio je kako obnova lokalnom stanovništvu predstavlja "obnovu identiteta i statusa".

Na pitanje kako to da se Bog ukazuje na mjestima koja su simobolička, te kako to da se ne ukazuje na nekom drugom mjestu, odgovorio je:

- On se ukazuje svugdje. Može se sresti i na najstrašnijim i najbanalnijim mjestima, kazao je.