Erdoganovi problemi počeli su ovog ljeta izbijanjem prosvjeda oko istanbulskog parka Gezi, jedne od posljednjih zelenih oaza u središtu grada, na kojem je vlada namjeravala izgraditi repliku osmanske vojarne koja je nekada tamo stajala. Isprva ekološki prosvjedi ubrzo su se pretvorili u iskazivanje masovna nezadovoljstva Erdoganovom autoritarnom vladavinom, piše BBC. Prosvjedi su se proširili diljem zemlje.

Erdogan nije bio impresioniran. Prosvjednike je nazvao 'smećem' i naredio policiji da zauzme park. Policiji su trebala dva tjedna da ga 'očisti' i suzbije prosvjede uz 11 mrtvih i tisuće ozlijeđenih.

Erdogan je ostao na vlasti, ali ovoga bi puta izazov mogao biti mnogo ozbiljniji. Izbio je najveći korupcijski skandal u njegovoj desetogodišnjoj vladavini. Erdogan je odlučio zamijeniti deset ministara, odnosno gotovo polovinu svoje vlade, pošto su ostavke podnijela njih trojica čiji su sinovi prošloga tjedna uhićeni zbog primanja mita. Kriza je izbila 17. prosinca kada su deseci ljudi, uključujući predsjednika državne Halkbanke, uhićeni na temelju optužbi za korupciju. Smijenjeno je i 70-ak policijskih istražitelja zbog zloupotrebe položaja.

Smijenjeni ministar okoliša Erdogan Bayraktar pozvao je premijera da podnese ostavku, navodeći da je dio projekata pod antikorupcijskom istragom odobrio on sam. Turskom premijeru nije palo na pamet, dodaje BBC, da je možda problem u njemu i njegovoj vlasti i krivnju za obje krize, i lipanjsku i prosinačku, svalio je na stranu urotu. "Od 2003. mi pokušavamo dovesti ovu zemlju u top 10 zemalja svijeta. Ali neki ljudi to pokušavaju zaustaviti. Neki od njih su u inozemstvu. Neću o njihovom identitetu, ali oni imaju ogranke u Turskoj. Svi znate tko su", kazao je prije nekoliko dana.

Nije trebao reći ime. Stvarno svi znaju da je Erdogan uvjeren da napade protiv njega izvana orkestrira njegov bivši saveznik Fethullah Gulen. Islamski učenjak koji iz svoje baze u Pennsylvaniji vodi Hizmet, islamsku društvenu i kulturnu organizaciju s više od tisuću škola u islamskom svijetu od kojih su mnoge u Turskoj. Njegovi sljedbenici nazivaju se gulenistima i tvrde da on propovijeda modernu verziju islama za što zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.

Godinama su gulenisti stajali uz Erdogana. Dijelili su njegovu viziju veće uloge islama u turskoj sekularnoj državi. Pomogli su mu da triput pobijedi na parlamentarnim izborima. I još važnije, 'neprijavljena' mreža gulenista u pravosuđu i policiji pomogla je vladi da makne vojsku iz politike.

'Nema gulenometra kojim bi se mogla izmjeriti podrška za Gulenove ideje', kaže Bulent Kenes, glavni urednik lista Zaman. 'Ljudi koji ga simpatiziraju su svuda, u medijima, u poslovnim krugovima, u policiji, u vladi, u parlamentu, u vojsci, u pravosuđu'.

Razmirice između Erdogana i Gulena nisu od jučer, ali su ponovo izbile na površinu u lipnju. Gulenov pokret bio je krajnje nezadovoljan načinom na koji se Erdogan obračunao s prosvjednicima i razbuktala su se stara radikalna razilaženja u gledanju na islam. Kako je za Jerusalem Post kazao Harold Rhode, analitičar na američkom institutu Gatestone, Erdoganova vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) identificira se s 'arapskim islamom', a Gulenove pristaše preferiraju 'islam Turaka'.

'Erdoganovi se poistovjećuju i povezuju s arapskim Muslimanskim bratstvom', kaže Rhode. Vojni udar u Egiptu i zbacivanje Bratstva s vlasti, bio je udarac i za Erdoganovu vlast.

'Pobornici Fethullaha Gulena kažu da je 'pravi islam - islam Turaka', znači naroda koji živi u Turskoj, srednoj Aziji i zapadnoj Kini', dodaje Rhode.

Neki misle da se ipak radi o sukobu taština. 'Ovo je sukob ega. Gulen je iza zavjese. Erdogan je ispred. Ovo je borba dviju sila, dva ega', kazala je BBC-ju jedna prosvjednica protiv Erdogana.

Sada je sklopljen i neprincipijelni savez sekularne Republikanske narodne stranke, kojoj je osnivač otac turske republike Mustafa Kemal Ataturk, i Gulenovih islamista sa zajedničkim ciljem da se uzdrma Erdoganova vlast.

Rhode piše, kako ga prenosi Jerusalem Post, da je Erdogan prekasno shvatio što se događa i da mu se suparnici polako ubacuju u centre moći. 'Njegov problem nisu sekularisti, nego gulenisti". Taj analitičar dodaje kako su mali izgledi da će Erdogan odstupiti. "To bi značilo da je osramoćen i da je izgubio ugled. Vjerojatno bi radije da ga ubiju'.

Poznati turski istraživački novinar Ahmed Sik smatra da je ovo tek početak sukoba, ali da na kraju nijedna strana neće pobijediti. 'Obje će izgubiti vjerodostojnost, obje će postati slabije', kaže.

Burak Bekdil, kolumnist Hurriyeta, smatra da bi moglo doći do ideje da se Erdogan 'skloni' na ceremonijalnu ulogu predsjednika države i da se 'krene s AKP verzijom 2.0, mekšom, pluralističnijom verzijom stranke kojoj bi čelu mogao biti postojeći predsjednik Abdullah Gul'.

BBC zaključuje da Erdoganova AKP i gulenisti mogu očekivati presudu javnosti sljedeće godine. U ožujku se održavaju lokalni izbori, a u ljeto predsjednički. Erdogan se pozicionirao kao potencijalni kandidat, ali vjerojatno će htjeti mnoge premijerske ovlasti ponijeti sa sobom. Međutim, sada je suočen s organiziranim protivnikom unutar sustava kojim je dominirao cijelo desetljeće. Njegove političke vještine bit će na iskušenju - bilo izvana ili iznutra.