Obraćajući se novinarima nakon neočekivanog bilateralnog sastanka, Erdogan je kazao da je sa Sajedom razgovarao o "koracima za osiguranje prekida vatre u Libiji što je moguće prije" te mogućoj suradnji kako bi se pomoglo pronalasku političkog rješenja za krizu u toj zemlji.

Tunis može pomoći da u Libiji zavlada stabilnost, dodao je, upozorivši da se libijska kriza odražava i na susjedne zemlje, posebice Tunis.

Naftom bogata Libija u kaosu je otkako je 2011. uz potporu NATO-a svrgnut dugogodišnji vladar Moamer Gadafi.

Vojni vođa Kalifa Haftar naredio je u travnju svojim snagama, baziranima u istočnom gradu Bengaziju, da zauzmu Tripoli od vlade nacionalnog jedinstva koja ima potporu UN-a. No sukob je zapao u slijepu ulicu.

Erdogan je prvi strani šef države koji je posjetio Tunis otkako je Sajed izabran u listopadu. Doputovao je u pratnji ministara vanjskih poslova i obrane te šefa obavještajne službe.

Dva tjedna prije Sajed se u Tunisu sastao s Fajezom Seradžem, šefom vlade u Tripoliju.

Turska vlada u studenom je sa Seradžem potpisala sporazum o sigurnosnoj i vojnoj suradnji i demarkaciji granice na moru, izazvavši kritike Grčke i drugih zemalja.

Grčki ministar vanjskih poslova Nikos Dendias posjetio je u nedjelju Bengazi i sastao se s Haftarom, čije snage nadziru većinu istoka i juga Libije.

Atena nema pravo glasa u Libiji, poručio je Erdogan.

"Možda su potpisali mnoge sporazume (s Libijom) u prošlosti. Mi ne živimo u prošlosti", rekao je.

Sporazum sklopljen s Libijom omogućuje Turskoj da u tu zemlju pošalje stručnjake za vojnu obuku i opremu ako ona to zatraži.

"Ako se uputi poziv, to ćemo definitivno razmotriti i poduzeti odgovarajuće korake", odgovorio je Erdogan na pitanje o svojem prijedlogu da se u Libiju pošalje turske postrojbe.

Dodao je da su nedavni dogovori Ankare i vlade u Tripoliju "preliminarni signali" takvog koraka.

Sajed je rekao da je s Erdoganom razgovarao o "libijskoj situaciji iz različitih aspekata", ali ne i o kontroverznom dogovoru Ankare i Tripolija "jer se to Tunisa ne tiče".

Turska i Katar podržavaju vladu u Tripoliju, dok se Haftar jako oslanja na potporu Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Rusije.