Kada prođe osjećaj odbačenosti ili neostvarenih ambicija, ostaje činjenica da bi Ukrajina, jako zadužena zemlja sa 46 milijuna stanovnika, raširenom korupcijom i nepredvidivim političarima, mogla biti skup i težak teret za Europsku uniju, barem kratkoročno.

A dugoročno, moguće je da se Kijev ponovno okrene prema Zapadu i pokuša obnoviti pregovore o dubljim trgovinskim i političkim odnosima s Europskom unijom, premda vjerojatno ne prije ukrajinskih predsjedničkih izbora 2015.

Objašnjavajući odluku da odbaci sporazum s EU-om, koji je trebao biti potpisan na summitu Istočnog partnerstva u Vilniusu 28. i 29. studenoga, ukrajinski premijer pozvao se na ekonomski pragmatizam, ne isključujući ideju strateških veza s EU-om u budućnosti.

'Odluka koju je vlada donijela temelji se na ekonomskim razlozima', rekao je Nikolaj Azarov u obraćanju ukrajinskom parlamentu u petak, dan nakon odbacivanja sporazuma. 'Taktičkog je karaktera i ne mijenja naše strateške ciljeve', istaknuo je.

Istodobno, visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton ostavila je otvorenom mogućnost nastavka suradnje s Ukrajinom ako se Kijev u budućnosti predomisli. 'Vjerujemo da je budućnost Ukrajine u snažnom odnosu s EU-om', poručila je, upozoravajući na utjecaj koji će odluka Kijeva vjerojatno imati na strana ulaganja u Ukrajinu.

Od pokretanja Istočnog partnerstva 2009., programa za jačanje odnosa sa šest bivših sovjetskih republika bez perspektive punopravnog članstva, EU je uložio mnogo vremena, novca i diplomatskih napora kako bi te zemlje privukao pod svoje okrilje.

Ukrajina bi, sa svojim velikim rudnim bogatstvima, velikom površinom i granicom s četiri države članice EU-a i BDP-om od više od 300 milijardi američkih dolara, bila dragulj u kruni. Ali i velik rizik zbog svoje blizine Rusiji, koja je kulturno smatra svojom i ljubomorno čuva njihove bliske veze, osobito kada je riječ o Krimskom poluotoku.

Zbog tog razloga, koliko god EU isticao ekonomske, trgovinske i socijalno-političke prednosti sporazuma o pridruživanju s Kijevom, riječ je zapravo o geopolitici. 'EU je uvijek smatrao da nije za geopolitičke igre', rekao je Ulrich Speck, gostujući znanstvenik 'think-tanka' Carnegie Europe. 'No ironija je da je ruski predsjednik Vladimir Putin svojom nepopustljivošću prisilio EU na politiku sile, pa je ovo postalo ponajprije geopolitička igra.'

Da je EU pobijedio, to bi možda bila gorka pobjeda, barem kratkoročno. Ne samo da je Rusija prijetila da će prekinuti isporuke plina Ukrajini, što bi značilo da bi EU morao pronaći rješenje, nego se ukrajinsku valutu umjetno održava na životu, njezin dug proglašen je 'smećem' i bori se za novu kreditnu liniju MMF-a od navodno 10 do 15 milijardi dolara, koja je sada ozbiljno dovedena u pitanje. Raskid s EU-om znači da će i europski zajam, u iznosu od 610 milijuna eura, vjerojatno biti zamrznut.

Ukrajina prijeko potrebuje pomoć kako bi servisirala 60 milijardi američkih dolara dugova koji uskoro dolaze na naplatu, a raspolaže sa samo 22 milijardi dolara deviznih rezervi.

Uz to, EU je postavio tri uvjeta za potpisivanje sporazuma, među kojima je okončanje 'selektivne pravde', koju simbolizira slučaj bivše premijerke Julije Timošenko. Ona je 2011. osuđena na sedam godina zatvora zbog zloporabe ovlasti pri kupnji ruskog plina, no to je po mišljenju Europe bio politički motiviran proces. EU je tražio da se Timošenko barem pusti na liječenje u Njemačku, no Kijev je to odbio.

S obzirom na to da od sporazuma sada neće biti ništa, EU više ne mora imati grižnju savjesti zbog manjkavosti u ukrajinskom pravosuđu i politici i korupcije. Ukrajina je sada ruski problem. Ruskom Gazpromu još duguje gotovo 1,3 milijarda američkih dolara.

Ipak, u EU-u vlada osjećaj da ih je Moskva nadmudrila i da su bili naivni. Jedan europski ministar vanjskih poslova kazao je da su ukrajinski političari obmanuli EU i da ih nije ni zanimala europska budućnost nego su balansirali između Europe i Rusije i prodali zemlju onome tko je ponudio više.

Rusija Ukrajinu želi u svojoj carinskoj uniji s Bjelorusijom i Kazahstanom, koja bi 2015. trebala prerasti u Euroazijsku ekonomsku uniju. Budući da će Timošenko, najveća suparnica ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča i potencijalni protukandidat na izborima 2015., sada ostati iza rešetaka, i bez obveze da uvede reda u zemlji i suzbije korupciju, Janukovič sada ima veće šanse za reizbor, u čemu može očekivati i potporu Rusije.

Tek tada, nakon reizbora 2015., mogao bi se ponovno usredotočiti na Europu i razmotriti opcije za obnovu pregovora, što uostalom želi većina ukrajinskih glasača. 'Ukrajina bi mogla nastaviti balansirati između Rusije i EU-a, a oni nastaviti vući je u svoje sfere interesa, Kremlj prijetnjama, a EU pogodnostima', rekao je Speck. 'Oba integracijska puta prate uvjeti koji bi Janukoviču jednostavno mogli biti neprihvatljivi'.

Švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt smatra da Ukrajinu ne čeka svijetla budućnost. 'Ne idu na Zapad. Mislim da ne idu ni na Istok. Osjećam da idu prema dolje. To je otprilike tako zbog njihovih ekonomskih problema', kazao je ovaj tjedan u raspravi u organizaciji američkog 'think tanka' Brookings Institution.