Mirovne operacije obično se povezuju s Ujedinjenim narodima, a oni su prvi put poslali vojne promatrače na Bliski istok 1948. godine kako bi nadzirali primirje nakon Arapsko-izraelskog rata. Danas UN ima oko 72.000 mirovnjaka u 11 konfliktnih zona diljem svijeta. Ruske mirovne snage služile su uz NATO-ve trupe u Bosni i Hercegovini, ali su bile neuspješne u razdvajanju sukobljenih strana u spornom području Nagorno-Karabaha, piše Business Insider.

Afrička unija također je raspoređivala vojnike iz Južnoafričke Republike i drugih afričkih država u regionalnim sukobima. Za siromašnije zemlje, poput Bangladeša i Pakistana, sudjelovanje njihovih vojnika u UN-ovim misijama postalo je i značajan izvor prihoda.

Neutralnost ili zaštita?

Ideja o korištenju europskih trupa za održavanje krhkog mira između Ukrajine i Rusije odmah se suočava s ključnim pitanjem: bi li one bile prisutne da bi čuvale mir ili da bi štitile Ukrajinu? Mirovne snage obično bi trebale biti neutralne i djelovati primarno kao promatrači. UN definira osnovna načela mirovnih operacija: nepristranost, suglasnost sukobljenih strana te neupotrebu sile, osim u samoobrani.

Optužbe za pristranost protiv mirovnih snaga nisu rijetkost. Primjerice, Izrael već dugo optužuje UN-ovu privremenu silu u Libanonu (UNIFIL) da ignorira aktivnosti Hezbolaha uz izraelsko-libanonsku granicu, što je dovelo do izraelskog upada u Libanon u listopadu prošle godine.

Međutim europska mirovna misija u Ukrajini bila bi izuzetno problematična. Iako bi snage bile pod europskim, a ne NATO-ovim okriljem, vojnici bi ipak dolazili iz država članica NATO-a ili njihovih saveznika. Teško je povjerovati da bi Rusija takvu misiju vidjela drugačije osim kao trajnu zapadnu ekspedicijsku silu koja brani Ukrajinu od novih napada.

Postoje dva osnovna koncepta mirovnih snaga. Prvi je da djeluju kao promatrači sukoba, dokumentirajući koja strana krši dogovorene sporazume. Drugi je da budu dovoljno snažne da zaštite napadnutu stranu, poput američki vođene UN-ove komande u Južnoj Koreji, a koja već sedam desetljeća odvraća moguće sjevernokorejske napade.

U oba slučaja postoji ozbiljan rizik: što ako mirovnjaci sami postanu mete napada? Od veljače 2025. godine poginulo je 4423 UN-ovih mirovnjaka, od kojih su 1134 stradala u napadima. U Libanonu su UN-ove trupe bile meta i izraelske i Hezbolahove vatre, a u siječnju ove godine nekoliko je njih poginulo u sukobu s pobunjeničkom grupom M23 u istočnom Kongu.

Simbolična moć ili vojna sila?

Mirovne snage često imaju više simboličku nego stvarnu vojnu moć. Njihova bijela oklopna vozila mogu odvratiti nenaoružane prosvjednike i pljačkaše, ali se teško nose s pobunjenicima naoružanim protutenkovskim raketama i dronovima. U Kongu se UN-ove snage suočavaju s pobunjenicima koji koriste upravo takvo oružje.

Bilo koja mirovna misija u Ukrajini bila bi smještena između dviju strana naoružanih do zuba – topništvom, tenkovima, raketama i bespilotnim letjelicama. Dobro opremljene europske mehanizirane brigade, potpomognute zračnim snagama, možda bi imale dovoljnu moć da odvrate napade. Ukrajinski dužnosnici već su naglasili da europska mirovna misija ima smisla samo ako su snage spremne boriti se.

S druge strane, Rusija je napala Ukrajinu da bi je udaljila od EU-a i NATO-a te bi jake britanske i francuske trupe na svojim granicama mogla doživjeti kao ozbiljnu provokaciju. Ta država ne bi ni trebala koristiti tenkove ili topništvo da bi onemogućila mirovnu misiju – dovoljne bi joj bile improvizirane eksplozivne naprave koje bi postavile proruske skupine ili pak 'slučajni' topnički napadi na mirovne baze. Iako bi to moglo dovesti do eskalacije sukoba s Europom i NATO-om, Kremlj bi mogao računati na to da bi čak i mali broj žrtava bio dovoljan da europska javnost zatraži povlačenje vojnika.

Podijeljeni rezultati

Na kraju se uspješnost mirovnih misija mjeri po tome je li mir doista održan ili je barem smanjen intenzitet sukoba. Povijesni primjeri nisu ohrabrujući. Izraelci još uvijek pamte kako su 1967. godine UN-ove mirovne snage na Sinaju iznenada povučene na zahtjev Egipta, što je dovelo do izraelskog preventivnog udara i Šestodnevnog rata. UNIFIL-ove snage su od 1978. prisutne na izraelsko-libanonskoj granici, ali to nije spriječilo ratove 1982., 2006. i 2024. godine, niti učestale granične incidente.

Ipak, UN ističe uspješne mirovne misije, poput onih u Kambodži i Namibiji. Također, prisutnost savezničkih trupa u određenim zemljama pokazala se učinkovitom u očuvanju mira – američke snage u Južnoj Koreji možda su odvratile ponovni napad Sjeverne Koreje, a NATO-ve snage u Njemačkoj tijekom Hladnog rata spriječile su sovjetsku invaziju na Zapadnu Europu.