EU do sada nije uvela nikakve sankcije na isporuku ruskog plina. Međutim, cilj je da postane potpuno neovisna od uvoza ruskih energenata. Prema Vladi u Berlinu, Njemačka je to već postigla i od 1. siječnja 2023. prestala je kupovati naftu, ugalj i plin od Rusije. U drugim zemljama EU, međutim, situacija je trenutno nešto drugačija. Ruski plin se i dalje isporučuje u Europu preko dva plinovoda; Turski tok i TransGas.

„Plin glavnom teče preko Ukrajine i Turske u južnu i istočnu Europu“, objašnjava Andreas Schröder, šef energetske analize u energetskoj informacijskoj službi ICIS, piše DW.

Ukapljeni plin (LNG) iz Rusije odlazi uglavnom u Španjolsku i Francusku, ali i u Nizozemsku i Belgiju. U Španjolskoj, Francuskoj i Belgiji udio ruskog LNG-a je povećan tijekom prošle godine dok je prema podacima ICIS-a, pao u Nizozemskoj i Portugalu.

Međutim, Rusija je odavno izgubila dominantnu ulogu u europskim isporukama plina. Godine 2021. njen udio je i dalje bio oko 40 posto. Prema podacima Europskog savjeta, u studenom prošle godine iznosio je samo 12,9 posto. Prema podacima ICIS-a, od tada je nastavio padati i u siječnju 2023. ruski udio uvoza plina EU iznosio je ukupno 9,2 posto.

Odustajanje od Rusije kao dobavljača kompenzirano je naglim povećanjem uvoza LNG-a, posebno iz SAD-a.

'Između siječnja i studenog 2022. godine, uvoz LNG-a iz SAD iznosio je preko 50 milijardi kubnih metara. To je više od dva puta koliko i cijele 2021.', navodi Schröder.

Norveška, Alžir, Katar i Nigerija su također među važnim dobavljačima. Prema riječima energetskog analitičara, sada je tehnički moguće potpuno odustati od ruskog plina, ali ima dodatnih troškova jer se mora naći zamjena. A unutar EU nema suglasja oko toga. Osim toga, Italija, Mađarska i druge zemlje nerado bi se odrekle jeftinog plina iz Rusije. Ali kako EU i Njemačka napreduju u udaljavanju od ruskog plina, tako pojavljuju se novi rizici i ovisnosti. Da bi zamijenila plin iz Rusije, EU se sve više okreće globalnim tržištima.

No, neizvjesno je može li se globalno snabdijevanje povećati do potrebne mjere.

„Glavni problem je nedostatak izvoznih terminala za proizvođače plina širom svijeta. Potrebne su godine da se oni završe, a u to se malo ulagalo posljednjih desetljeća zbog relativno niske cijene ruskog plina“, objasnio je specijalist Justin Thomson iz T. Rowe Pricea.

Dugoročno gledano, obnovljivi izvori energije bi trebali zamijeniti Rusiju kao glavnog snabdjevača, ali to je, prema Thomsonu, još uvijek na dugom, štapu.

„Tako da je jasno da će ruska invazija na Ukrajinu još dugo odjekivati na energetskim tržištima ."