'Na Badnju večer kao domaćim unesem badnjak i slamu u kuću uz pjevanje 'Roždestvo Tvoje, Hriste', mirisnim tamjanom kadim kuću i članove obitelji, a za vrijeme ulaska domaćica takozvana popadija posipa žitom. Čestitam badnju večer ukućanima', objašnjava za tportal tradicionalne običaje proslave Božića prema julijanskom kalendaru protojerej-stavrofor Milovan Vlaović iz Dalja, nedaleko od Osijeka.

On će Božić proslaviti u krugu svoje obitelji, sa suprugom Danilkom te sinovima Jovanom i Stefanom. Na blagdanskoj trpezi naći će im se posna jela, od ribe do deserta dok će na sam Božić otići na rano bogoslužje koje se naziva božićno jutrenje, a potom tijekom prijepodneva na još jednu svetu liturgiju u crkvu. Po povratku s nje prionut će svečanom božićnom ručku kojemu prethodi molitva i blagoslov.  

411125,364855,307699,235711

Česnica poput suhe baklave

'Domaćica na Božić porani prije svih kako bi zamijesila česnicu, pšeničnu pogaču u koju se stavlja jedan srebrni novčić. Kada se domaćin s djecom vrati iz crkve, svi se okupljaju oko stola. Domaćin lomi česnicu na onoliko dijelova koliko je članova obitelji i svatko dobije dio nadajući se kako je srebrni novčić pripao baš njemu. Od onoga tko ga pronađe, otkupi se drugim novcem i zatakne za ikonu gdje se čuva do idućeg Božića', nastavlja protojerej-stavrofor Vlaović napominjući kako se priprema česnica razlikuje ovisno o kraju. 

Dok se, primjerice, u Vojvodini priprema na način kako je objasnio, u Srijemu i istočnoj Slavoniji pravi se u obliku slatkog kolača. Tanke kore koje se koriste nekada su se razvlačile kod kuće, a sada ih se češće kupuje i puni nadjevom od meda, šećera i oraha.

'Postupak je sličan kao kod pripreme baklave, samo što je naša česnica suha', uspoređuje ovaj arhijerejski zamjenik i tajnik Eparhije osječkopoljske i baranjske.

Na tu je funkciju stigao prije godinu dana iz Bobote u koju je iz Dalja za potrebe službe otišao prije više od 20 godina.

Od malih nogu znao je da želi biti svećenik

'Svećenička služba me privlačila još od malih nogu. Uzor mi je bio vladika Lukijan koji je sada episkop. Pored njega sam rastao i stasao. Ovo radim iz ljubavi i vjere prema Bogu i narodu. Nikada nije teško raditi ono što voliš, pa tako ni meni biti svećenik iako sve ovisi o životnim okolnostima i različitim situacijama', objašnjava protojerej-stavrofor Milan Vlaović.

Problema s mladim svećeničkim kadrom, dodaje, nemaju jer se dosta mladića odlučuje za srednju teološku školu ili nakon završetka neke druge srednje četverogodišnje škole upisuju bogosloviju. Takvu situaciju djelomično pripisuje i olakšavajućoj okolnosti te dozvoli pristupanja u brak što se ne smatra preprekom da svoj život pored obitelji posvećuju Bogu, narodu i crkvi. 

Sinovi krenuli drugim putem

'Moji sinovi idu svojim putem za koji su se odlučili. Imali su svoje želje i nisam im htio nametati da moraju biti svećenici. Natjerati nekoga da nešto radi silom i bez ljubavi, od toga nema puno koristi. Stariji sin je završio Pravni fakultet u Osijeku i zaposlio se, a mlađi je student četvrte godine na Poljoprivredi, također u Osijeku. Obojica su izvrsni studenti', kaže arhijerejski zamjenik i tajnik Eparhije čiji radni dan počinje u osam sati, kada se otvaraju i vrata ureda Eparhije.

Ondje se obavljaju administrativni poslovi vezani za  život i rad Eparhije osječkopoljske i baranjske, a protojerej-stavrofor Vlaović obavlja i zadatke koje mu odredi episkop osječkopoljski i baranjski Lukijan.

'Redovno obavljam i svećeničku dužnost prema svojim vjernicima kada imaju duhovne potrebe te redovno bogoslužje nedjeljom i crkvenim praznicima. Najviše je svećeničkih obveza upravo oko Božića i uskrsnih praznika dok tijekom siječnja imamo blagoslov kuća i dosta vjerskih praznika', opisuje svoje radne obveze među kojima je, dok nije stupio na novu dužnost u Eparhiji, pune 24 godine bio i vjeroučitelj.

Djeca zainteresirana za vjeronauk

'Iz osobnog iskustva mogu reći kako su djeca zainteresirana za vjeronauk, a njihov odaziv je u osnovnoj školi gotovo 99 posto. Roditelji su shvatili kako bez poznavanja osnova vjere gubimo smisao i značaj našeg bivstvovanja na zemlji, a kroz vjeronauk djecu učimo vjeri u Gospoda i kršćanskoj ljubavi prema bližnjima', ističe protojerej-stavrofor Vlaović čiji se vjernici susreću s problemima koji tište društvo u cjelini, od nedostatka radnih mjesta i nemogućnosti zapošljavanja pa do iseljavanja mladih, ali i čitavih obitelji u inozemstvo.

'Mnoga naša sela ostala su prazna sa sve više staračkih domaćinstava. Kao Crkva apeliramo na sve koji mogu da nešto naprave za boljitak svih nas. Trebamo se sjetiti riječi američkog predsjednika Kennedyja: 'Ne pitaj što država može učiniti za tebe, nego ti za državu.' Kada bismo svi u tom pravcu razmišljali, mislim da bi krenulo bolje', zaključuje protojerej-stavrofor Milovan Vlaović iz Dalja.