Prema istraživanju koje je proveo Institut za razvoj tržišta rada za Mrežu mladih Hrvatske o diskriminaciji mladih na tržištu rada NeuDOBan položaj, 57 posto ispitanika/ica doživjelo je neko od diskriminatornih pitanja tijekom razgovora za posao - njih 64 posto pitano je o namjeri formiranja obitelji i djeci; diskriminaciju na osnovi spola doživjelo je 27 posto ispitanika, a petina ispitanika/ica smatra da posao nije dobila zbog fizičkog izgleda, izvještava portal Libela.org. Sveukupno je 61 posto žena barem jednom doživjelo diskriminatorna pitanja tijekom razgovora za posao.

'Položaj mladih žena u tržišnoj utakmici je prepoznat kao rizik dvostruke diskriminacije – s obzirom na spol, ali i dob. S takvim preprekama temeljenim na dobnoj diskriminaciji – ili su mlade, ili uvjetno rečeno stare – susreću se žene i u Europskoj uniji, ali u mnogo većim razmjerima mlade žene u Republici Hrvatskoj. Podatak o 50 posto nezaposlenih mladih ljudi dovoljno je alarmantan', komentirala je za Libelu pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić

Iako je diskriminacija temeljem spola prilikom selekcijskog postupka za određeno radno mjesto kažnjiva novčanim iznosom od 31.000 do 60.000 kuna, poslodavci svakodnevno diskriminiraju kandidate i kandidatkinje bez ikakvih posljedica. Štoviše, neki od njih su u neformalnim razgovorima i priznali kako im je 'nezgodno' zaposliti ženu u dvadesetim ili tridesetim godinama jer se 'ona ekonomski ne isplati'.

Dvadesetšestogodišnja Lucija, čiji su stvarni podaci poznati redakciji Libele, pokušavala je mjesecima pronaći posao u Zagrebu nakon završetka tamošnjeg Filozofskog fakulteta.

Slala sam molbe na sve moguće oglase. Ne da nisam dobila nijedan posao, već su me rijetko uopće zvali na razgovore. A slala sam dokumente na svakojake oglase - od direktora do konobarice. Na jedan razgovor za posao u struci pozvali su desetak kandidatkinja i jednog kandidata. Dok sam ja imala objavljen znanstveni rad i sjajne reference, a jedna od kandidatkinja je bila dobitnica rektorove nagrade te je završila kao najbolja u klasi, kandidat, inače moj poznanik, bio je prosječan student, nije imao nikakvih dodatnih iskustva ili postignuća. Naravno da su nas pitali planiramo li osnivati obitelj. I naravno da sam odgovorila na to pitanje, jer svaka druga reakcija bi značila da sam automatski isključena iz daljnjeg natječaja', prepričala je Lucija. Posao je dobio jedini muški kandidat, koji je kasnije i sâm komentirao kako mu je jasno da je zaposlen isključivo jer je muškarac, a njegove kolegice, bez obzira koliko sposobnije i pametnije bile, ako su u fertilnoj dobi, poslodavac će radije zaposliti muškarca koji zatim neće koristiti roditeljski dopust i bolovanja radi djeteta.

Dok pravobraniteljica i Inspektorat rada ističu kako u situacijama diskriminacija na razgovorima za posao poslodavca treba upoznati s pozitivnim pravnim propisima RH – Zakonom o radu i Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Za rad spremne zagovaraju subverzivniji pristup.

'Radi se o uistinu škakljivoj situaciji gdje zapravo nema pravog odgovora. Riječ je o apsolutno protuzakonitom pitanju koje sankcionira više članaka Zakona o radu. Prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od radnika/ice podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom, a radnik na takva pitanja ne mora odgovoriti. Vrlo je teško kategorički savjetovati kako postupiti. Moguće je poslodavca upozoriti na to kako se radi o protuzakonitom pitanju i odbiti odgovoriti, no nažalost moramo biti svjesni i činjenice gdje živimo te da će takav odgovor najvjerojatnije rezultirati nezapošljavanjem, a s obzirom da su u mnogim granama djelatnosti poslodavci umreženi, mogao bi rezultirati širenjem lošeg glasa među drugim poslodavcima. Naravno, nikako ne preporučujemo ni laganje prilikom odgovaranja na takva pitanja, jer istina uvijek kad-tad izađe na vidjelo. U takvoj situaciji najprije bismo savjetovali diplomatski pristup, odnosno izbjegavanje direktnog odgovora na to pitanje ili odgovor protupitanjem ('Na koji način bi se moj bračni status mogao dovesti u vezu s obavljanjem mojih radnih obveza?', 'Kakav bi bio obujam mojega posla?', 'Kako bi moje obiteljske obveze utjecale na posao?' i sl.)', kazala je pravnica CESI te članica neformalnih inicijativa Za rad spremne i Ženska fronta za radna i socijalna prava, Ena Knežević

Nisu rijetki niti slučajevi u kojima poslodavci traže od žena da potpišu anekse ugovora da u narednoj godini ili nakon nekoliko godina neće zatrudnjeti, što je protuzakonito.

Upravo zbog nemogućnosti pronalaska posla, mlade žene se sve više danas okreću stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa. Prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, cilj ove mjere je nezaposlenim osobama bez radnog iskustva u zanimanju za koje su završile školovanje osigurati ulazak na tržište rada kroz stručno osposobljavanje za rad, neovisno o tome je li stručni ispit ili radno iskustvo, zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja.

Kako priznaje Lucija, proživljavajući prve godine u svijetu rada osjeća se kao da joj je 'ukradena budućnost'.

'Sada već mjesecima radim za 1.600 kuna, ništa svoje nemam, nikakvu ušteđevinu ni nadu da ću se u dosljedno vrijeme osamostaliti. Morala sam se iz Zagreba preseliti u svoj rodni grad u roditeljsku kuću jer od naknade koju primam ne mogu si priuštiti živjeti bilo gdje drugdje. Najgore od svega je to što se svi skupa ponašaju kao da bih im trebala biti zahvalna što su mi dali priliku da ovo radim. Nakon stručnog osposobljavanja ne očekujem ništa, strah me je i razmišljati o tome što će biti nakon toga. Sav moj višegodišnji trud i sve što su moji roditelji uložili u moje obrazovanje je na kraju bilo uzaludno', priznala je Lucija.

Marta Jagušt iz Za rad spremne je kazala kako je stručno osposobljavanje poprilično nepromišljena mjera jer se ipak većinom koristi u državnoj i javnoj upravi te je u velikoj većini koriste žene, čime se dodatno ugrožava i ovako nepovoljan položaj.

'Smatramo da mjere nisu dugoročno održive, da ne obuhvaćaju najranjivije ciljne skupine kojima najviše prijeti opasnost od nezaposlenosti u svijetu rada te svoje mjesto unutar njega ionako teško pronalaze. Najviše smo kritizirale neusklađenost tih mjera s društveno-ekonomskim prilikama u RH. To se odnosi na neadekvatnost obrazovnog sustava s tržištem rada koji međusobno moraju biti usklađeni, jer se u protivnom perpetuira broj mladih koji izlaze iz obrazovnog sustava, a nisu kvalificirani za ona zanimanja koja se na tržištu traže. Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa je dosta nepromišljena mjera, koja je najviše korištena u državnoj upravi gdje stoji zabrana zapošljavanja, te se stoga dolazi do zaključka da se iskorištava besplatna radna snaga, koja se konstantno izmjenjuje, bez da se 'praktikanta/icu' zapošljava na tom radnom mjestu', rekla je Jagušt.

Budući da se kao inicijativa bave diskriminacijom mladih žena u svijetu rada, u javnost ne izlaze samo s kritikama, već i s rodno osjetljivim mjerama.

Smatramo kako bi se u završne razrede osnovnih škola i gimnazija trebalo uvesti obveznu profesionalnu orijentaciju, a na završne godine studija uvesti stručno osposobljavanje u području za koje se osoba obrazuje, kako bi prilikom izlaska na tržište rada već imala iskustvo. Također, predlažemo stipendiranje školovanja za deficitarna zanimanja. Isto tako, edukaciju poslodavaca i mladih o pravima radnika/ica te predlažemo prekvalifikaciju ili dodatno obrazovanje za žene koje su dugotrajno nezaposlene, što može biti u vidu rada na komunikacijskim sposobnostima i izradi CV-a, kao i dugotrajnije oblike dodatnih edukacija', kazala je Marta Jagušt.