Naziv Katalonija datira iz 12. stoljeća. Njome je vladalo kraljevstvo Aragon kada je integrirana u Španjolsku u 15. stoljeću. Uživala je samoupravu koja je uključivala uporabu vlastitog jezika, ali izgubila ju je 11. rujna 1714. kada je nakon 14 mjeseci opsade Barcelona pala u ruke španjolske vojske i taj dan Katalonija danas slavi kao nacionalni praznik.

U 19. stoljeću, u doba nacionalnih pokreta u Europi, svijest o vlastitoj kulturi i katalonskom jeziku ojačala je i u Kataloniji koja je 1931. u doba republike dobila širu autonomiju te je obnovljen Generalitat de Catalunya.

U Španjolskom građanskom ratu Katalonija je bila uporište otpora generalu Franciscu Francu, a upravo pod njegovom diktaturom (1939. do 1975.) izgubila je autonomiju da bi je ponovno stekla nakon što je uvedena demokracija u Španjolsku. Tada je i katalonski jezik dobio status drugog službenog jezika.

Danas je Katalonija industrijska i turistička sila, sjedište pogona za proizvodnju automobila Seat i Nissan te više od 7000 multinacionalnih kompanija, prema podacima koje je iznio Ramon Tremosa i Balcells, ekonomist i eurozastupnik naklonjen neovisnosti te sjeveroistočne pokrajine.

S 20 posto udjela u ukupnom BDP-u, iako čine samo 16 posto stanovnika monarhije, Katalonci ističu da subvencioniraju ostatak Španjolske u čiji državni proračun uplaćuju gotovo 10 milijarda eura na godinu.

Potpora neovisnosti iznosila je 20 posto prije gospodarske krize 2008., ali od tada je brzo rasla i uoči referenduma kretala se između 45 i 50 posto. Mnogi Katalonci krive središnju vladu u Madridu da pogoršava njihovo otežano gospodarsko stanje mjerama štednje i oglušuje se o njihove zahtjeve za širenjem autonomije.

Zagovornici neovisnosti vjeruju da će pokrajini biti bolje kao samostalnoj državi.

Naprotiv, španjolski ministar gospodarstva Luis de Guindos tvrdi da će gospodarstvo neovisne Katalonije doživjeti pad od 25 do 30 posto jer je uvjeren da će postsecesionistički status donijeti neizvjesnost na međunarodnoj sceni i uplašiti ulagače.