Dossier ne obuhvaća slučajeve bivše sisačke županice i aktualne saborske zastupnice Marine Lovrić Merzel protiv koje su tek podignute optužnice (5), bivšeg predsjednika HGK-aNadana Vidoševića protiv kojeg još uvijek nije podignuta optužnica te afere Agram Milana Bandića i RemorkerBožidara Kalmete koje su još u fazi istrage. Nisu obrađeni svi slučajevi u kojima su pokretane istrage, već većina onih koji su u javnosti izazvali najviše pažnje zbog aktera afera. Optužnice su, podsjetimo, podignute u samo manjem broju afera (odnosno kaznenih prijava) od onih o kojima se govorilo svih ovih 25 godina.

Slučajevi triju tajkunskih lica s tjeralice - Miroslava Kutle, Josipa Gucića i Ivana Radoševića nisu ubrojeni u ovih 27 slučajeva jer su sva trojica u bijegu i nedostupna hrvatskim vlastima, ali podsjećamo i na slučajeve za koje ih se tereti.

Pravomoćno kaznom zatvora osuđeni su samo: bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader za slučajeve Hypo Bank i slučaj Ina - MOL, bivši potpredsjednik Fonda za privatizaciju Josip Matanović i odvjetnik Juraj Parazajder iz afere Veliki maestro, glavni devizni diler Eduard Nodilo u slučaju Riječka banka, 22 službenika zagrebačke i zaprešićke gruntovnice iz afere Gruntovec, general Vladimir Zagorec u slučaju Dragulji. Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec u slučaju Reflektori kažnjen je pravomoćno uvjetnom kaznom zatvora. Treba imati u vidu i kako se u slučaju Farmal/Hipokrat stotine optuženih nagodilo s tužiteljstvom te da je bivši ministar Petar Čobanković odmah priznao krivnju u slučaju Planinska pa je osuđen na godinu dana zatvora, a ta mu je kazna preinačena u 720 sati rada za opće dobro koju je odradio guleći krumpire u osječkoj pučkoj kuhinji.

Prema optužnicama koje su u 27 analiziranih slučajeva podizane, šteta za državu, lokalnu zajednicu ili tvrtke iznosi oko dvije milijarde kuna.

Nekim osuđenima naloženo je da nadoknade počinjenu štetu ili je presuđeno da im se oduzimaju imovina ili njezin dio, ali to se, uglavnom, ne događa. Eduard Nodilo iz afere Riječka banka trebao je prema presudi pravnoj sljednici te banke - Erste banci vratiti 96,2 milijuna dolara, ali je na koncu, kao nezaposlena osoba, oslobođen plaćanja sudskih troškova. Ni Sanaderu ni Zagorcu imovina nije oduzeta po osnovi već donesenih presuda

U većini slučajeva, koji se i dalje godinama raspliću na sudovima zbog dorađivanja optužnica, ponavljanja suđenja ili sporih sudskih postupaka, nepravomoćne su presude oslobađajuće (notorni su primjeri slučajevi Brodosplit i Kamioni), ali kakav će njihov konačan ishod biti, nezahvalno je prognozirati.

Koga se tuži za najveću štetu?

Slučaj HEP - TLM prema optužnici financijski je najteži, a u njemu se Ivu Sanadera i bivšeg predsjednika Uprave HEP-a Ivana Mravka tereti da su HEP oštetili za 650 milijuna kuna. Suđenje u tom slučaju još nije ni počelo. Dok USKOK nije izmijenio optužnicu, financijski je najteža bila optužnica u slučaju Bankomat u kojoj se bivšeg predsjednika Uprave HPB-a Josipa Protegu i još dva bivša direktora te banke teretilo da su zajedno s povlaštenim klijentima počinili štetu od 667 milijuna kuna. U veljači 2013., optužnica je potvrđena, nakon što je dvaput vraćana na doradu, a prema njoj Protegu i ostale tuži se za počinjenu štetu od 255 milijuna kuna. U slučaju Spice, u kojem se sudi bivšim direktorima Podravke i bivšem potpredsjedniku Polančecu, počinjena šteta u optužnici procijenjena je na 400 milijuna kuna. Suđenje je u tijeku.

Politički su najteži slučajevi Ive Sanadera, a u njegovoj aferi Fimi media sudi se i samom HDZ-u za zločinačko udruživanje u kojem je, prema nepravomoćnoj presudi, iz državnih tvrtki isisano 70 milijuna kuna.

Osim slučaja Riječka banka iz 2002. (završenog 2009. kaznom zatvora od 7,5 godina za Nodila), ostali slučajevi odnose se, uglavnom, na razdoblje 2007. - 2014. jer je 2007. bila godina u kojoj je USKOK izveo prvo veliko antikorupcijsko hapšenje. Bio je to slučaj Veliki maestro koji će na koncu 2010. završiti pravim fijaskom.

Zašto ne postoji javni registar korupcijskih slučajeva?

Budući da u Hrvatskoj ne postoji institucija koja sustavno prati sudske rasplete kriminalnih slučajeva o kojima je ovdje riječ, bila sam osuđena na kopanje po arhivama vodećih hrvatskih medija kako bih došla do podataka koje bi zapravo državna tijela morala imati i koji bi trebali biti sustavni i javno dostupni hrvatskoj javnosti. Tako bi javnost u svakom trenutku mogla pratiti kako ustvari prolazi ta proklamirana borba protiv korupcije, a za one koji su se nevini našli na udaru istražnih tijela značilo bi to i da su sigurni kako se svatko i u bilo kojem trenutku može u to i uvjeriti.

Kad sam, ponukana još jednim spektakularnim uhićenjem, ovoga puta Milana Bandića i njegove ekipe, krenula u istraživanje sudbine ranijih razvikanih afera moćnika, očekivala sam kako Ministarstvo pravosuđa prati što se zbiva s korupcijskim slučajevima na sudovima. Pozvala sam se na njihovu nadležnost nad sudskom upravom i vodeću ulogu u borbi protiv korupcije, poslala konkretan upit s imenima glavnih aktera i nazivima afera u kojima su sudjelovali, a čiji nas sudski rasplet zanima. Dobila sam, međutim, usmeni odgovor kako mi ne mogu dati traženi odgovor, jer bi to značilo da ruše načelo trodiobe vlasti i da se miješaju u poslove pravosuđa te sam upućena da se obratim Vrhovnom sudu.

Na Vrhovnom sudu bili su spremniji na suradnju, ali su se pozvali na zaštitu načela anonimizacije sudskih odluka i poslali mi povratno tek popis koji se sastojao od slučajeva na koje se odnosio moj upit, a koji 'još nisu pravomoćno okončani, što znači da se nalaze ili na prvostupanjskim sudovima ili su u drugostupanjskom postupku, ali još nije održana drugostupanjska sjednica, odnosno nije izrađena odluka'.

Na portalu Vrhovnog suda postoji stranica 'Sudska praksa' s tražilicom pomoću koje se može pretraživati pojedinačne sudske slučajeve, ali ona je prvenstveno namijenjena osobama iz pravosudnog sektora, a ne najširoj javnosti. Za pretragu je minimalno potrebno znati na kojem sudu se slučaj odvija, inicijale, a ne imena optuženih i svakako broj članka kaznenog zakona po kojemu se nekome sudi. Čak i ako raspolažete svim tim podacima i pokušate doći do traženog dokumenta, server Vrhovnog suda će vas nakon poduljeg čekanja izbaciti iz pretrage. To izgleda ovako:

Na koncu mi je preostalo da, uz višestruke provjere, rasplete afera u kojima smo svjedočili spektakularnim uhićenjima pokušam doznati iz novinarskih izvještaja, što nosi rizik netočnosti, ne zbog rada sudskih izvjestitelja, nego zbog činjenice da mediji s godinama naprosto prestanu (sustavno) pratiti pojedine slučajeve.

Za fijasko borbe protiv korupcije odgovorna je politika

Iako bi se na prvi pogled moglo pomisliti kako su za jadan rasplet borbe protiv korupcije najodgovorniji DORH i suci, ne smijemo zaboraviti da suci rade u izuzetno neprimjerenim uvjetima, a USKOK-ovi tužitelji ponekad u posve nevjerojatnima. Kako je USKOK-ovim tužiteljima, možda najbolje svjedoči slučaj Indeks 2 u kojemu je samo jedna tužiteljica morala voditi brigu o optužnici protiv 33 osobe.

Slučajevi o kojima je ovdje riječ traže specifična znanja od istražitelja i sudaca, od kojih očekujemo brzinu i efikasnost.

Uhićenja su u svim slučajevima bila manje-više javna i spektakularna. U Hrvatskoj ne postoji javni registar slučajeva u kojima se moćnim političarima na lokalnoj i nacionalnoj razini, tajkunima, državnim direktorima ili državnim službenicima sudi za kaznena djela korupcije, zlouporabe položaja i ovlasti ili pranja novca kroz koji bi javnost mogla u svakom trenutku imati uvid u sudski rasplet. Uzmemo li u obzir tu činjenicu, kao i činjenicu da većina uhićenja ne završava osuđujućim presudama te spektakl koji DORH radi od tih slučajeva u suradnji s medijskim kućama, pa se često događa da svi zaborave na presumpciju nevinosti, teško se oteti dojmu kako u tzv. borbi protiv korupcije nije cilj vladavina prava i kažnjavanje teških kaznenih djela prema cijelom društvu. Na koncu je to samo još jedan od alata kojima se moćni služe kako bi na tržištu osujetili šanse svojih protivnika i primirili javnost opravdano nezadovoljnu dubokom ekonomskom i društvenom krizom iz koje se izlaz ne nazire.

PREGLED SLUČAJEVA (za pojedinosti kliknite na naslov):

TRI LICA S TJERALICE: KUTLE, GUCIĆ I RADOŠEVIĆ

SLUČAJEVI INA - MOL I HYPO BANK: IVO SANADER

SLUČAJ REFLEKTORI: DAMIR POLANČEC

AFERA BANKOMAT: JOSIP PROTEGA, IVAN SLADONJA I MARIJAN KIRINIĆ

SLUČAJ HEP/TLM: IVO SANADER, IVAN MRAVAK I DAMIR POLANČEC

SLUČAJ SPICE: DAMIR POLANČEC, ZDRAVKO ŠESTAK, DARKO MARINAC...

AFERA FIMI MEDIA: IVO SANADER, HDZ...

AFERE VELIKI I MALI MAESTRO: JOSIP MATANOVIĆ, ROBERT PEŠA...

AFERA PET AMBALAŽA: BARBARA BEŠENIĆ, VINKO MLADINEO...

SLUČAJ BRODOSPLIT: DRAGO MAČEK

SLUČAJ KAMIONI: BERISLAV RONČEVIĆ I IVO BAČIĆ

SLUČAJ PLANINSKA: IVO SANADER, STJEPAN FIOLIĆ, PETAR ČOBANKOVIĆ

SLUČAJ CORE MEDIA: DIJANA ČULJAK, VLADIMIR ŠEBALJ I SINIŠA SVILAN

SLUČAJ RIJEČKA BANKA: EDUARD NODILO

SLUČAJ HEP/DIOKI: IVO SANADER, IVAN MRAVAK I ROBERT JEŽIĆ

SLUČAJ GRUNTOVEC: 22 SLUŽBENIKA GRUNTOVNICA U ZAGREBU I ZAPREŠIĆU

AFERA INDEKS 3: DEŠA MLIKOTIN TOMIĆ

SLUČAJ DRAGULJI: VLADIMIR ZAGOREC

DIJAGNOZA I i II: SPLITSKI I OSJEČKI LIJEČNICI

AFERA MERCATOR: IVAN ČEHOK I MILJENKO PTIČEK

AFERA SMEĆE: IVAN ČEHOK I DAVOR PATAFTA

AFERA TEHNOBETON: IVAN ČEHOK, ZLATKO HORVAT I MIROSLAV BUNIĆ

SLUČAJ SABO: ŽELJKO SABO

SLUČAJ FARMAL/HIPOKRAT: 364 LIJEČNIKA, LJEKARNIKA I POSREDNIKA TE TVRTKA FARMAL