Takva kombinacija naprednih sustava vrlo je zanimljiva potencijalnim kupcima jer letjelice te klase zasad testiraju tek Rusija i Kina. Donosimo više o mogućoj borbenoj sinergiji turskih dronova i lovaca s posadom, kao i neke dosad nepoznate značajke Anke 3.

Turska je uspješnim testnim letom Anke 3, koju proizvodi Turkish Aircraft Industries (TAI), ušla u ekskluzivni klub nacija koje konstruiraju borbene dronove u obliku letećeg krila, odnosno letjelica bez repa s fiksnim krilima koje nemaju određen trup, a njezin teret, gorivo i oprema smješteni su unutar glavne strukture krila. Prema navodima lokalnih medija, prvi let Anke 3 trajao je 70 minuta, a dosegla je visinu od 2,4 kilometra i brzinu od 277 kilometara na sat. Mediji dodaju da je dron s turboventilatorskim pogonom letio u pratnji turboelisnog trenažnog aviona tipa Hürkuş, koji također proizvodi TAI.

Premijerni let popratio je i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan te je na društvenim mrežama izrazio nadu da će njihovi dronovi svojim naprednim tehnologijama, dizajnom i značajkama dati snažan doprinos obrani zemlje.

Po veličini usporediva s lakim borbenim avionom, Anka-3 je sa svojim stealth karakteristikama predviđena za borbene misije koje uključuju napade, nadzor, suzbijanje i uništavanje neprijateljske protuzračne obrane i elektroničko ratovanje. Riječ je o letjelici koja ima maksimalnu težinu pri polijetanju od 6,5 tona, krstareću brzinu od 460 kilometara na sat, maksimalnu brzinu od 860 kilometara na sat te plafon leta od 12.000 metara.

Tona i pol naoružanja

Premijera Anke 3 popraćena je otkrivanjem nekih dosad nepoznatih detalja o tom dronu sa smanjenim radarskim odrazom, pa tako turski mediji izvješćuju da će moći nositi 650 kilograma streljiva na svakom od dva nosača unutar trupa, isto toliko oružja na svakom od unutarnjih krilnih nosača te po 100 kilograma naoružanja na svakom od dva vanjska potkrilna nosača.

Oružje najavljeno za naoružanje bespilotne letjelice uključuje američku GPS-om vođenu bombu Mk 82 težine 225 kilograma, bombu malog promjera (SDB), kao i lokalno proizvedenu visokopreciznu krstareću raketu sljedeće generacije i lokalne proizvodnje tipa SOM-J, a koja ima domet od 275 kilometara. Također, predviđeno je nošenje pametnog mikrostreljiva iz Roketsanove obitelji laserski ili GPS-om vođenih bombi.

Vojni analitičari predviđaju da će dizajneri Anke 3 s vremenom uvesti dodatne značajke kako bi unaprijedili letne i borbene sposobnosti ovog ambicioznog projekta. Primjerice, ispušna mlaznica konvencionalnog okruglog tipa mogla bi ustupiti mjesto slabo vidljivim ispuhom motora. Takvu izmjenu u originalnoj konstrukciji kasnije su napravili Rusi na svojem Ohotniku B te Kinezi na modelu GJ-11.

Najambiciozniji dio projekta nadovezuje se na turski stealth borbeni avion s posadom tipa TF-X, a koji je u testnoj fazi, i bespilotnu letjelicu visokih performansi Bayraktar Kizilelma, nazvanu prvom turskom bespilotnom letjelicom nalik lovcu, a koja je također u fazi testiranja. Prema zamisli turskih stručnjaka, Anka-3 trebala bi djelovati s te dvije letjelice u svojevrsnoj borbenoj simbiozi.

Rizici i prepreke u budućnosti

Takva sprega mogla bi isporučiti jedinstvenu kombinaciju naprednih borbenih sposobnosti turskim zračnim snagama i potencijalnim drugim kupcima jer UCAV letjelice, osim Turske, zasad razvijaju tek Rusija i Kina, no ne i Sjedinjene Države. Washington je, naime, trenutno usredotočen na zrakoplove za suradnju u timovima, s naglaskom na stvaranje tzv. priuštive mase, odnosno postojeće borbene avione s posadom koji bi u budućnosti borbeno surađivali s dronovima visokih performansi.

Valja napomenuti da je Turska, prema navodima dobro obaviještenog portala The War Zone, zauzeta razvojem novog naprednog mlaznog trenažera tipa Hürjet, a koji također može pružiti sposobnosti lakog lovca. Time se otvaraju dodatne mogućnosti za proširenje borbene suradnje dronova i letjelica s posadom. Uz to, one koje Turska trenutno ispituje u dogledno vrijeme mogle bi popuniti novonastale praznine u borbenoj floti turskog ratnog zrakoplovstva, pri čemu se Ankara suočava s kašnjenjima u nabavi druge serije lovaca F-16 iz SAD-a.

Stručnjaci ističu da je čitav turski projekt integracije besposadnih i letjelica s posadom poprilično perspektivan, ali da svaki od njih dolazi s mnoštvom rizika i prepreka. Konkretno, razvoj softvera, mrežna arhitektura i integracija podsustava mogu predstavljati velike izazove. Veliko je pitanje i smanjen radarski potpis Anke 3, što bi moglo uvelike utjecati na njezino korištenje u borbi.

Radar male vjerojatnosti presretanja, radio i podatkovne veze također će morati biti razvijeni kako bi odgovarali svim slabo uočljivim fizičkim sposobnostima koje sada ima i koje uspije steći u budućnosti, a zasad je dvojbena i Ankina kontrolna arhitektura, kao i autonomija. Bez obzira na sve, Turska se svojim naprednim rješenjima nalazi u ekskluzivnom klubu zemalja koje razvijaju budućnost ratnog zrakoplovstva.