U borbi s vatrenom stihijom koja divlja Dalmacijom u utorak ujutro nakon prestanka bure uključili su se i protupožarni avioni Oružanih snaga RH iz sastava 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane iz Zemunika koji će iz zraka obuzdavati požare
Protupožarna eskadrila, koja osigurava osposobljenost snaga za učinkovito gašenje požara na kopnu, priobalju i otocima te pruža međunarodnu humanitarnu pomoć u gašenju vatre, u svojem sastavu ima tri tipa aviona; CL-415, koji je poznatiji kao kanader, te zračne traktore AT-802F i AT-802AF.
Udarna snaga protupožarne eskadrile su šest kanadera koji s vodene površine mogu uzeti 6133 litre vode za svega 12 sekundi i transportirati ih na mjesto na kojem se obuzdava vatrena stihija.
Konfiguracija krila kanadera je specifična te je dizajnirana tako da bi se poboljšala operativnost pri manjim brzinama. Sama letjelica konstruirana je tako da se nosi s turbulencijama što nastaju tijekom preleta iznad područja s vrućim zrakom.
Mnogi su se pitali zašto protupožarni avioni nisu gasili požare tijekom noći i unatoč buri. Iako sami avioni mogu letjeti po mraku, oni ne mogu gasiti požare. Naime, s ozbirom da se gašenje obavlja na malim visinama, prevelika je opasnost od oštećenja ili rušenja aviona zbog neravnog terena, brda, dalekovoda ili visokih stabala. Također je prevelika opasnost i letenja po buri, koju karakteriziraju jaki udari vjetra, a upitna je i učinkovitost jer vjetar može raspršiti izbačenu vodu pa od takvog gašenja ne bi bilo koristi.
Prvi kanader CL-415 poletio je 1993. godine, a pogone ga dva turbo motora Pratt & Whitney Canada PW123AF s po 2100 konjskih snaga po motoru. Najveća brzina mu je 376 kilometara na sat, dok najveća brzina uspona iznosi 400-ak metara u minuti.
Kanader s punim spremnikom vode leti oko 250 kilometara na sat, a prilikom uzimanja vode leti u prosjeku oko 140 kilometara na sat. Temeljne značajke su mu velika udarna moć, velika količina bačene vode, velika pokretljivost i preciznost te uzimanje vode na malim (kratkim) vodenim površinama. Prilikom punjenja vode avion glisira brzinom od 70 čvorova, pri čemu zadržava upravljivost, a može je uzimati iz mora, jezera te riječnih tokova.
Masa aviona nešto je veća od 12 tona, a najveća masa s teretom iznosi 19,8 tona ako polijeće sa zemlje i 17,1 tonu ako se podiže s vodene površine. Voda se usisava kroz male otvore, čime je izbjegnuto to da avion tijekom 'tankanja' vode pokupi ronioca. Posadu čine pilot, kopilot te letač-tehničar.
Manji dimenzijama od kanadera, ali podjednako uspješan u borbi s požarima je i zračni traktor AT-802. Radi se o višenamjenskom avionu s turbo-prop motorom koji se koristi u poljoprivrednom i protupožarnom zrakoplovstvu.
Proizvodi ga američka tvrtka Air Tractor, a prvi je let ostvario u listopadu 1990. godine. Najčešće se rabi za ophodnje i za prvi udar po požaru, a u sastavu 855. protupožarne eskadrile HRZ-a i PZO-a nalaze se četiri aparata.
Maksimalna poletna težina te letjelice je sedam tona, a može ponijeti 3000 litara vode. Najučinkovitiji je u gašenju požara kad leti brzinom od 160 do 200 kilometara na sat, i to na visini od sedam do deset metara, iako te visine mogu biti i manje jer učinkovitost gašenja požara ovisi i o silini vodenog udara, tako da to nekad može biti i sa samo nekoliko metara visine. No to ovisi o procjeni samog pilota.
Zračni traktor se ponajviše upotrebljava u požarima manjeg opsega, koji se ne mogu naglo širiti, ali je učinkovit i na većim požarištima, kad štiti i gasi rubna područja, tako da može biti vrlo koristan u kombinaciji s kanaderima.
Dobra strana mu je i to što se 'može zavući bilo gdje', odnosno može skupljati vodu na dosta pozicija na moru, na jezerima, ali i na rijekama jer ima plovke, za razliku od prijašnjih inačica s kotačima.
Zračni traktor, također, ima spremnik od 300 litara za pjenilo koje, kad se pomiješa s vodom u omjeru od jedan posto, znatno povećava učinkovitost gašenja požara. Učinkovit je i kad se radi sa sporim retardantima koji se, pomiješani s vodom, bacaju ispred požara te tako sprečavaju gorenje. Ta se metoda u svijetu dosta primjenjuje, a kod nas intenzivnije od 2005. godine.