U Hrvatskoj ne postoje službeni podaci o tome koliko je hrvatskih državljana poginulo ili ih je ranjeno u ratnim zonama svijeta, uglavnom radeći za američke tvrtke. Tragom informacije da je u Afganistanu i Iraku do 2008. poginulo ili ranjeno 14 Hrvata, pokušali smo doći do podataka za proteklih nekoliko godina. Umjesto toga, doznali smo zašto to ne možemo znati
Podsjetimo, neprofitna američka novinarska kuća Propublica nedavno je objavila potresan članak o zastrašujućim uvjetima u kojima strani plaćenici riskiraju živote u ratnim zonama Afganistana i Iraka, najčešće kako bi prehranili svoje obitelji. Prema podacima američkog ministarstva rada kojima je članak potkrijepljen, strani plaćenici dolaze iz najmanje 45 država, a među njima je i Hrvatska. Propublica je objavila i mapu na kojoj se vidi broj žrtava po državama.
U javnost je prethodno procurilo da je u Iraku smrtno stradalo troje Hrvata: Dalibor Burazović (2004.), Ivan Pavčević (2005.) i Željko Both (2007.)
Pitali smo MVEP koliko je hrvatskih državljana ranjeno, a koliko ih je poginulo u ratnim zonama radeći za američke tvrtke, koja je procedura informiranja MVEP-a i na koji način se MVEP angažira te zašto MVEP o tim slučajevima ne obavještava hrvatsku javnost.
Iz Ureda glasnogovornika doznajemo da MVEP 'nije institucija ovlaštena za vođenje evidencije umrlih i rođenih u inozemstvu'.
'Ono što je u djelokrugu Ministarstva su konzularni poslovi, među ostalim i izdavanje sprovodnice. Na primjer, u slučaju smrti u inozemstvu, osoba koja radi pokopa želi prenijeti tijelo umrle osobe ili njegove ekshumirane ostatke iz strane zemlje gdje se ono nalazi u Hrvatsku, podnosi zahtjev u hrvatskoj diplomatskoj misiji/konzularnom uredu u inozemstvu.'
Što se tiče informiranja Ministarstva o stradavanju hrvatskih državljana na području druge države, prema međunarodnim pravnim propisima, nadležnu diplomatsku misiju odnosno konzularni ured trebala bi o tome obavijestiti nadležna tijela zemlje primateljice. No nije realno očekivati da će takva obavijest u ratnim zonama u kojima strada osoba koja nije državljanin zemlje primateljice u svakom pojedinom slučaju biti proslijeđena hrvatskoj diplomatskoj misiji, odgovorili su iz MVEP-a.
'Ministarstvo je dužno izvijestiti javnost o određenim događajima u slučaju kada su hrvatski građani upućeni u stranu zemlju organizirano (npr. civilna ili vojna misija), a u ovakvim pojedinačnim slučajevima možemo samo potvrditi da se nešto dogodilo, i to tek nakon što službenim putem dobijemo informaciju (npr. obavijeste nas institucije strane države, ili pak mi, na nečiji upit, tražimo službenu potvrdu od strane zemlje)', naveli su nadalje iz MVEP-a.
Naposljetku, podsjećaju da je prema novom Zakona o prebivalištu hrvatski državljanin koji se ne namjerava iseliti iz Hrvatske radi trajnog nastanjenja u drugoj državi, nego privremeno boravi izvan Hrvatske radi obrazovanja, zaposlenja, dugotrajnog liječenja i drugih razloga dužan nadležnoj policijskoj upravi/postaji dojaviti da privremeno boravi u inozemstvu. Istu je obavijest moguće dati i u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu RH.
'Ova se obveza odnosi na hrvatskog državljanina koji napušta prebivalište u trajanju duljem od godinu dana. Za evidenciju hrvatskih državljana u inozemstvu nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova', zaključili su u MVEP-u.
