Sporazum nije trebao služiti trajnoj uspostavi političkog okvira, već se nadograđivati, ali je ostao na snazi, iako ne u potpunosti u izvornom obliku, punih 25 godina jer su svi pokušaji pronalaska trajnijeg rješenja nailazili na zid međusobnog nerazumijevanja triju naroda koji dijametralno suprotno gledaju na prošlost, sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine.

Najbrojniji narod, Bošnjaci, žele jedinstvenu državu bez ikakvih etničkih odrednica u kojoj bi dominirali, Srbi bi što je moguće veću neovisnost entiteta Republike Srpske od centralne države i teže potpunoj secesiji, dok bi Hrvati nekakvu svoju samoupravnu cjelinu u bilo kojem obliku. Građani koji spadaju u kategoriju ostalih nemaju gotovo nikakva politička prava. Činjenica je da su 25 godina nakon Daytona svi nezadovoljni stanjem u državi, a o tome mnogo govori i masovno iseljavanje koje se posljednjih godina ubrzalo i veće je nego neposredno nakon rata.

Troipolgodišnji rat u BiH, iza kojega je ostala razrušena i opustošena zemlja, završen je kada su predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović te predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman i tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević 21. studenog 1995. u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson u gradu Daytonu u državi Ohio zaključili mirovni sporazum. Daytonski sporazum označio je kraj rata u BiH, u kojem nijedna od triju strana nije pobijedila. Postignuti dogovor formaliziran je ceremonijom u Parizu 14. prosinca, a svjedoci su bili predsjednici najvažnijih zapadnih država te Rusije.

Arhitektom sporazuma smatra se američki diplomat Richard Holbrooke, tvorac moderne shuttle-diplomacije, toga da pregovarač obilazi posvađane strane i prenosi stavove jedne drugoj, nagovarajući ih na kompromis. Holbrooke je kao pregovarač kombinirao vještu retoriku i prijetnju silom kad diplomatsko uvjeravanje ne bi dalo ploda. Zbog odlučnosti da dođe do cilja, bez obzira na sve, nosio je nadimak Buldožder.

Daytonska konferencija, na kojoj su glavni sudionici bili Izetbegović, Milošević, Tuđman, Holbrooke i general Wesley Clark, trajala je od 1. do 21. studenoga 1995. godine i bila je kulminacija Holbrookeove shuttle-diplomacije jer su svi najvažniji akteri dovedeni na jedno mjesto, u američku vojnu bazu, kako bi se finalizirao sporazum čije su konture već postojale.

Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva BiH, koji je bio dio delegacije BiH u Daytonu, tako je izjavio jednom prilikom da je imao osjećaj da je Holbrooke čak iz nekih osobnih političkih ambicija strašno pritiskao da dođe do dogovora i nije želio ulaziti u važne detalje toga u kojem smjeru će ići BiH. Nakon tri tjedna mukotrpnih i napetih pregovora, u kojima je Holbrooke neumorno pritiskao delegacije, uspjeh je konačno postignut i rat je zaustavljen.

Država BiH uspjela je preživjeti rat. Sporazum je podržao teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, iako je centralna država postala slaba u odnosu na ostale sastavnice vlasti. U Daytonu je dogovoreno da će se na čelu zemlje nalaziti svojevrsni čudnovati kljunaš, tročlano Predsjedništvo, u koje po jednog člana biraju predstavnici konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata, što je izvor neravnopravnosti prema ostalima koji žive u toj zemlji. BiH neće imati klasičnu vladu, nego Vijeće ministara.

Dotadašnja Republika BiH prestala je postojati te je transformirana u novu državu BiH s dva entiteta, a granice su uglavnom slijedile naslijeđe rata, legalizirajući rezultate etničkog čišćenja, posebno u slučaju Republike Srpske.

Veći entitet je hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH, koja se prostire na 51 posto teritorija, a koja je nastala godinu dana ranije Washingtonskim sporazumom između Tuđmana i Izetbegovića, te Republika Srpska, koja zauzima 49 posto teritorija. Federacija je, za razliku od Republike Srpske, dodatno podijeljena na županije/kantone koji imaju svoje vlade, policiju, skupštine... Posebna samoupravna cjelina je Distrikt Brčko, od kojeg nijedna strana nije htjela odustati.

Tri etničke grupe dobile su pravo veta da zaštite svoje 'vitalne nacionalne interese' kako bi se izbjegle tenzije i mogući sporovi. To znači da mogu blokirati bilo koju odluku ako je konstitutivni narod vidi kao prijetnju svojim vitalnim interesima. Upravo mogućnost paralize sustava jedna je od najvećih mana Daytonskog sporazuma.

Uz opći tekst sadržava dodatne sporazume (anekse) za različita vojna, politička i društvena pitanja (aneks 4. je Ustav BiH), kojima su regulirani djelovanje IFOR-a i međunarodne policije (posebno i snaga NATO-a), nadgledanje razoružanja, razgraničenje entiteta (uz arbitražu za područje Brčkog), raspisivanje izbora, povratak izbjeglica i raseljenih, unapređivanje ljudskih prava, osnivanje javnih poduzeća, rješavanje sporova među entitetima, očuvanje nacionalnih spomenika i dr.

Danas, 25 godina kasnije, teško je očekivati da će se pojaviti netko poput Holbrookea tko bi mogao sve tri strane okupiti na jednom mjestu da dogovore izmjene koje bi iznjedrile funkcionalniji sustav upravljanja Bosnom i Hercegovinom. Članovi Predsjedništva jedva su se uspjeli dogovoriti oko zajedničke izjave za benignu stvar kao što je obilježavanje 25. godišnjice sporazuma koji im je donio mir.