EU je pozvao Moskvu da hitno oslobodi Navaljnog ističući kako masovna uhićenja građana i novinara potvrđuju kontinuiran negativi obrazac smanjivanja prostora za oporbu, civilno društvo i neovisne glasove u Rusiji. Navaljnog, koji je prošao svoj politički put od ruskog nacionalista do liberalnog demokrata, mnogi smatraju najvećom opasnosti po dosad nedodirljivog Vladimira Putina. Je li riječ o tipičnom populistu koji jaše na valu uvijek prisutnog, ali doziranog ruskog nacionalizma i je li Navaljni ozbiljna prijetnja Putinu, za tportal sagledava vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić

Rusija se do prošlog siječnja, barem u očima nedovoljno upućenih, činila kao stabilna država u kojoj Vladimir Putin ima neograničenu moć, ali i beskonačnu popularnost. No 23. siječnja širom Rusije održani su najveći prosvjedi koje je organizirao tim okupljen oko Navaljnog, a Zapad ga vidi kao najistaknutijeg unutarnjeg Putinova neprijatelja koji želi dokinuti autokraciju i povesti Rusiju u demokraciju zapadnog tipa.

Poput većine političara u suvremenoj Rusiji, njegov svjetonazor formirao se pod totalnom dominacijom tržišne liberalne ideologije. Početkom 2000-ih pridružio se liberalnoj stranci Jabloko, a predstavljao se kao klasični neoliberal koji podržava režim niske javne potrošnje, radikalnu privatizaciju, smanjenje socijalnih jamstava, tzv. malu vladu i potpunu slobodu poslovanja. Međutim Navaljni je vrlo brzo shvatio da liberalna politika po uzoru na Zapad nema izgleda za uspjeh u Rusiji.

Za većinu stanovništva ta je ideologija diskreditirana radikalnim reformama iz 90-ih godina prošlog stoljeća te simbolizira siromaštvo, nepravdu, nejednakost, poniženje i privatizacijsku krađu. Nakon što je prozapadna liberalna ideologija izgubila priželjkivani status među Rusima prestala je biti zanimljiva i vladajućoj klasi te se po uzoru na politički dugovječnog Putina proglasila domoljubima i jedinim nasljednicima ruske države.

Pronalazak političke niše

Navaljni je ubrzo našao novu političku nišu te se po uzoru na ostale vlastodršce proglasio nacionalistom. Pritom je sudjelovao u krajnje desničarskim marševima, vodio 'križarske ratove' protiv ilegalne imigracije te čak pokrenuo kampanju 'Prestani hraniti Kavkaz', usmjerenu protiv vladinih subvencija siromašnim autonomnim regijama s etničkim manjinama na jugu Rusije. Nije se libio ni snimati promidžbene spotove u kojima muslimanske manjine proglašava žoharima, a sunarodnjacima je predlagao da se obračunavaju s njima vatrenim oružjem.

U to vrijeme desničarski osjećaji bili su rasprostranjeni diljem najveće zemlje na svijetu, a posebice među mladeži koja je gajila simpatije za ultradesničarske skupine. Navaljni se pritom nije izgubio u moru raznih nacionalističkih skupina, već je pronašao posebnu nišu što ga je učinila herojem koji se izdigao iznad mase jednoobraznih radikala. Postao je naime glavni borac protiv korupcije, što mu je donijelo simpatije izumiruće srednje klase, ali ne i radničke klase, ravnodušne prema njegovoj borbi protiv korupcije, na koju je gledala kao jednu od brojnih tehnika obogaćivanja tamošnje elite, a ne kao temelj klasne nejednakosti.

Ispostavilo se pak da lijeve političke vrijednosti još uvijek imaju određeni utjecaj u Rusiji, u kojoj se ponovno počelo prosvjedovati pod crvenim zastavama. Ljevičarske prosvjede vodio je čelnik Lijeve fronte Sergej Udalcov te je ubrzo postao najpopularniji ruski političar, no taj bunt je propao nakon što je Navaljni, sa svojim pomoćnikom Leonidom Volkovim, uspio podijeliti oporbenu koaliciju čiji su lijevi predstavnici završili u zatvoru. Navaljni nije ni pokušao zauzeti se za dojučerašnje političke saveznike, ali je naučio važnu političku lekciju prema kojoj stvarnu popularnost u Rusiji donosi ljevičarski socijalni populizam. Ta socijalna komponenta, s natruhama sveprisutnog ruskog domoljublja, i danas je temelj političkog pravca Navaljnog.

Upitan put od ultranacionalista do liberalnog demokrata

Kako je Navaljni u kratkom vremenu prošao svoj politički put od ruskog ultranacionalista do liberalnog demokrata, mnogi smatraju da je on zapravo oportuni populist koji kroji svoju politiku onako kako bi najbolje odgovarala promjenjivom javnom raspoloženju u Rusiji. Vanjskopolitičkom komentatoru Denisu Avdagiću on se čini kao nijansirani ruski nacionalist u kojem oporbena ruska scena vidi dosad najpouzdaniju uzdanicu koja ima mogućnost ujediniti liberalnu, ali i nacionalističku političku Rusiju.

Tportalov sugovornik ocjenjuje da takvo ujedinjenje nije nemoguće jer dio Rusa gleda na njega kao na nacionalista, liberala prozapadnog tipa, a opet patriota koji se iz iskrenih razloga neumorno bori protiv korupcije. Avdagić ističe da se u istupima Navaljnog razaznaje to da nije sklon nedemokratskim metodama te da njegovi poznati nacionalistički istupi zapravo koreliraju s antikorupcijskim porukama koje šalje pa ga pobornici personificiraju kao poštenog Rusa s istinskim domoljubljem.

'Navaljni je više aktivist nego političar, ali je posve jasno da uživa u medijskoj pozornosti iz koje crpi dodatnu energiju i hrabrost, što ga, uz komponentu ruskog nacionalizma, definitivno čini populistom koji je istovremeno pobornik liberalne demokracije. Može li to netko biti u jednom, mislim da može, a Navaljnog možemo staviti kao enciklopedijski primjer takve osobe. S druge strane, nadam se da, ako jednoga dana dođe u mogućnost preuzimanja vlasti, to neće biti na kraju 'sjaši Kurta da uzjaši Murta' i da Navaljni nije prikriveni autokrat, a napose šovinist', kaže Avdagić, naglašavajući da se svaka sredina mora gledati u kontekstu lokalnog obrazovanja i javnog diskursa. U Rusiji, dodaje, ta linija nacionalizma pripada političkom mainstreamu, međutim zemlja je to koja gaji ljubav i prema autoritarnim vođama.

Avdagić je mišljenja da Navaljni dobro udara na ključnu prepreku liberalnoj demokraciji u Rusiji, a to je prije svega iznimno velika nejednakost građana prouzročena partitokracijom, korupcijom i nepotizmom u kombinaciji s navikom Rusa odraslih u komunizmu, odnosno željom da država bude pod čvrstom rukom vođe te da se brine o svim sferama života stanovnika.

Sličnosti s našim društvom

'Ukratko, postoji tu mnoštvo poveznica s našim društvom. A Rusija je velika, pa je u njoj sve multiplicirano. Često ćemo čuti kako neke zemlje i neka društva jednostavno nisu skrojeni za demokraciju i nerijetko se u primjere takvih stavlja upravo Rusija, s objašnjenjem da je prevelika teritorijem, kako ljudi istinsku demokraciju tamo niti ne žele... Suprotno od toga, mislim da se radi o vrlo neutemeljenoj zabludi i da je nemoguće opravdati teze po kojima Rusija, koja i danas ima krnju demokraciju, ne zaslužuje funkcionalan demokratski sustav temeljen na liberalizmu, jednakosti ljudi. Nitko ne može tvrditi da je partitokratski oligarhijski kapitalizam, koji je stvorila vladajuća ruska elita, opravdan nekakvom nesklonošću Rusa punoj slobodi. Upravo je taj oligarhijski sustav, koji je iznimno financijski i politički moćan, predan u ruke malom broju i krugu ljudi vezanih uz Putina. To je ujedno ključna prepreka tamošnjoj liberalnoj demokraciji', ističe.

Pitanje treba li Putin uopće strahovati od Navaljnog tportalov sugovornik ocjenjuje kao pitanje svih pitanja. Avdagić ističe da to pitanje valja zarotirati odgovorom na pitanje ima li Putin podršku među Rusima, što je puno jednostavnije potvrditi. Prema analitičaru, Putin ne samo da ima podršku, nego je može i nadalje održavati na visokoj razini uz pomoć sustava u kojem preko pouzdanih ljudi čvrsto drži i medije i pravosuđe.

Stoga, dodaje, ne treba čuditi to da je Navaljni ekspresno osuđen po modelu kojim se i ranije slamalo protivnike vladara Kremlja. Avdagić nadodaje da Navaljni ima visoku anketnu podršku, ali ona zasad i dalje ne ugrožava Putina. Na pitanje može li se to promijeniti, poznavatelj prilika u Rusiji za tportal ocjenjuje da to nije nemoguće, kao što isto tako znamo da nije nemoguće ni to da Navaljni putem do tog trenutka padne kao žrtva pokušaja rušenja iznimno jako umreženog sustava koji je stvorio neumjesno bogate takozvane ruske oligarhe, za koje je teško očekivati da će sjediti skrštenih ruku i promatrati mogućnost da promjenom sustava dođe i do propitivanja njihove imovine.

Izostanak podrške Zapada kao vjetar u leđa

Na pitanje zašto Navaljni nema snažniju podršku Zapada, Avdagić odgovara da je za ruskog oporbenjaka dobro što ta podrška nije jača. Pritom objašnjava da se Navaljni već smatra igračem Zapada te da bi ga više podrške onemogućilo u održavanju potpore Rusa, a koji prirodno, ako i žele promjene, ne žele da se one nameću izvana.

'Opet, vjerojatno je ovo vrijeme koronakrize poremetilo sve prioritete pa se slučaj Navaljnog i prije svega njegova trovanja, a potom i sudskog progona, nekako našao nisko na listi tema za međunarodne razgovore dok se svi brinu o zdravlju i epidemiološkoj budućnosti. Ukratko, podršku ima, ali da je ona veća, pitanje je kako bi se to odrazilo na podršku ruskog stanovništva. S druge pak strane, Zapad itekako mora paziti da Navaljni ne bi pao kao žrtva našeg okretanja glave u stranu pa da se nakon toga međuodnos nastavi kao business as usual', mišljenja je Avdagić.

Jedno od ključnih pitanja koja se nameću je i kako bi izgledala Rusija da Navaljni dođe na vlast. Avdagić u razgovoru za tportal ističe da je riječ o vrlo teškom pitanju te se nada da oporbeni čelnik nije prikriveni autokrat.

'Da budem posve otvoren, nisam optimist u pogledu skore promjene vlasti u Rusiji, a zapravo sam nepopravljiv optimist u pogledu nadanja da se stvari svugdje, naravno i u Rusiji, s vremenom mogu i moraju mijenjati na bolje, pa čak već i samo utjecajem političkog aktivizma i angažmana. Sudeći po onom što govori, Navaljni bi rušio partitokratski državni i oligarhijski poslovni korupcijski sustav. Ako bi se to i ostvarilo, bilo bi važno da sve to prati pravosuđe koje neće suditi na mig vožda. Ono što u startu krene lošim metodama poslije je teško popraviti', zaključuje Avdagić.