Koliko to mogu, jasno.

Učinili smo đir Splitom u četvrtak navečer, u narodu često nazvanim 'mali petak' - jer srijeda je, naravno, 'mala subota' - pa bez osobite želje za prokazivanjem odradili patrolu kakvu, rečeno nam je, posljednjih tjedana redovito odrađuje Civilna zaštita u pratnji policije. Navrate i provjere gustoću pijanaca po kvadratnom metru prostora, a zatim i dodatnu opremu poput maski, dezinficijensa, toplomjera i uzbunjujućih natpisa po zidovima. Najčešće odlaze kući praznih ruku.

Jer, ponavljamo, ljeto je, pa i grad i njegovi gosti vrijeme mahom provode na otvorenom. Prilazimo Getu i zastajemo već tamo na vrhu Bosanske, gdje je Misto evidentno postalo dio ovoljetnog đira. Prije svega za domaće makar su - evo, pokazuje nam šef Tomislav Čubelić - ono tamo Nijemci, tu je jedan Srbin, vidiš tamo par Talijana, eno i ekipa iz Centrala zagrijava se pred noćnu smjenu…

Svi su lijepo raspoređeni i razmaknuti, Krunoslav Capak bio bi ponosan.

'Vražje maske, ali šta ćeš', grinta Čubelić dok nam u prolazu izbacuje po pelinkovac. Domaći, od Dalmacijavina, samo što ga je je termički preradio i 'doveo u minus', a onda obogatio narančom i tko zna čime. Dobar aperitiv pred nekakve sendviče od pašticade, savršeno pogođeno jelo za mjesto koje se reklamira po domaćem street foodu.

Pičimo dalje kroz kale Geta i ondje spoznajemo da sezona zasad zbilja funkcionira dobro: štekati su ugodno popunjeni, svira uglavnom prigušena muzika, a i nema nervoze u zraku kao prošle godine, kada je lova letjela na sve strane. Ovo sada izgleda kao normalan, pristojan turizam. Čak nema ni famoznih drinking tours i hordi pijanih Engleza, makar…

'Hej hej!' u ritmu viču četvorica i bacaju se pred objektiv našeg fotoreportera Nikole, najprije oni, a onda i cijela ekipa. Pogađate da su već pod gasom i jasno da su Englezi, ali nisu nimalo iritantni kao kada ih je tisuće i tisuće i iskaču sa svih strana. Pozdravljaju se laktovima, paze na mjere i uglavnom drže u grupi jer sami sebe očito smatraju bliskim kontaktima. Maltretiraju fotoreportera da uzme lovu za sliku, pa se čude našem čuđenju. Neka, hvala, uzmite ju besplatno kad izađe na tportalu.

'Iz Londona smo, doveli su me ovdje na momačku večer', veseli se Louis i onda raspituje o koroni. 'Pazimo, ali se ne brinemo. Zar mislite da bismo trebali?' iskreno nas pita, misleći valjda da je negdje izbila drama dok oni ovdje srču koktele. Kad čuje da je Hrvatska na konstantnih stotinjak zaraženih dnevno, odmahuje rukom i zaključuje da je stanje redovno.

Takvo je i na Rivi, kamo stižemo nakon vrludanja uličicama i zaobilaženja ograđenog Peristila, zauzetog zbog proba za Splitsko ljeto. Dolje, uz more, sve je po starome i gotovo kao prije korone: sa svih strana sjatili su se ulični zabavljači, na drugoj strani nekoliko parova pleše tango, na dnu Marmontove neka žena s dva psa svira harmoniku.

Turisti i domaći paradiraju ili loču, trešti muzika, a legendarni Biba je na svom položaju iza šanka u Arsa. I njega muči maska jer, kao i svi mi s plemenitim glavama, ima problem s veličinama i grubim vezicama koje režu uši i od normalnog čovjeka stvaraju slonića Dumba.

'Malo sam ju preradio, vidi ovo, a i dalje je funkcionalna', smije se Biba. Provirujemo u obližnji Olive Tree, vrlo ambiciozno uređen klub čiji je vanjski štekat prekrcan, dok unutra svaki stol vodi svoju politiku. Atmosferu dižu plesačice na štangi i oko nje, no šefovi nisu raspoloženi ni za što drugo osim dozvole za snimanje, pa skrećemo za Antique. Ovaj klub tradicionalna je štacija domaćih ljudi i ljeti i zimi, a onda se tu prikrpe i turisti. Raspored je manje-više poznat: naši ljudi klate se za visokim stolovima, stranci za niskima, a u unutrašnjem prostoru eventualno zaluta kakva grupica.

'Voljeli bismo kad bismo znali kakva će biti pravila barem za neko kraće vrijeme, umjesto da sa strepnjom slušamo svake vijesti', iskreno nam priznaje voditelj Antiquea Sandro Jelavić. U trojcu s njim još su Božo i Ana, skakuću od stola do stola i brinu se da sve štima. Unutra paze na konobare, svi ih sažalijevamo zbog njihove muke na plus trideset stupnjeva.

'Izradili smo im najbolje maske koje smo mogli, što drugo napraviti?' kaže nam Jelavić. Čekiramo dezinficijense, bacamo oko na upozorenja, pozdravljamo se s ekipom i krećemo uz Marmontovu, u kojoj noćna ruta vodi isključivo u dva smjera. Ili ćeš u 305 ili ćeš prema Centralu. Mi ćemo, temeljiti kakvi jesmo, na oba spomenuta mjesta.

Već smo više puta shvatili da nemamo temperaturu, ali nije naodmet utvrditi gradivo - kao što ne škodi saslušati suvlasnika kluba 305 Darka Beguru, mladića kojega viđamo i u Vanilli. Taj klub još uvijek ne radi osim subotom, kada organizira kakav koncert, a ovdje u centru grada nekako se nastoji izgurati najneobičnije ljeto u povijesti. Zeznuto je jer se zabava odvija samo u zatvorenom, pa se o Capaku vodi puno više računa.

'Ograničili smo broj ljudi na pedesetak do sedamdeset, pa ostali moraju čekati ispred vrata. Upozorenja su na sve strane, dezinficijensi teku u potocima, naši ljudi su pod maskama, a čak smo i 'razbili' plesni podij stolovima, da se gosti previše ne raspojasaju. Šta je, tu je', govori nam Begura. Viski već pomalo otvara čakre i navodi na spoznaju da je sve oko te korone zapravo kretenski i glupo, pa u jednom trenutku odlučujemo privesti đir kraju jer tko zna do kakvog bismo zaključka došli.

A mjere se, jel'te, moraju uvažavati i poštovati.

U Central, preuređeno bivše kino koje je otprije nekoliko godina jedno od glavnih mjesta splitskog cjelonoćnog života, stižemo baš uoči nastupa talijanskog dua DJs from Mars. Napolitanci su bili ovdje prije točno godinu dana - sjećamo se lude zabave na kojoj su ljudi gotovo pa visjeli s plafona - pa su se vratili u Split i na nastup koji će evidentno biti znatno, znatno razrijeđen.

'Ovo nam je prvi izlazak pred publiku u zadnjih pet mjeseci, baš smo nekako ustreptali. Nešto se kreće, evo već u nedjelju imamo i gažu u Calabriji', progovaraju kroz kartonske kutije sa svjetlećim očima, svoj zaštitni znak u javnosti. Šalimo se da su još davno bili vizionari - sad im barem nisu nužne maske na licima.

Sam Central također se potrudio oko epidemijskih mjera i nema smisla ponovno nabrajati što su sve učinili - čak su zatvorili gornju etažu kako bi imali pričuvu, pa u slučaju da se malo zagužva onamo preusmjere višak ljudi. Gostima je na velikom ekranu duhovito objašnjeno da razmak mora iznositi najmanje 'jedan odrasli klokan', a na beskrajno dugačkim šankovima ne vidimo baš nijednu bocu ili čašu; taj 'ples s koronom' zaista je na momente potpuno bizaran i neprirodan.

Ali zasad funkcionira, i bolje da je tako. Ukoliko se preko ljeta ne okrene kakva para, zima će na obali biti crna, siromašna i vrlo, vrlo neugodna…