'To je formula spasenja: Kada sve ide nizbrdo u životu, kada misliš da nema izlaza i misliš da je zlo toliko jako i tako veliko, ako misliš da si poražen i od Boga odbačen, ako si najgaženiji crv na ovome svijetu, i ako takav zgažen imaš snage reći: 'Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj', onda se svrstavaš na stranu pobjednika', kaže za tportal fra Ivica Vrbić, misionar u malom mjestu Minero u dalekoj Boliviji. Za naše je čitatelje protumačio poruku Uskrsa, ali nam i otkrio s čime se sve susreo kada je svećenički život u Zagrebu zamijenio bolivijskom provincijom prije više od tri godine
'Ma evo, baš sam u kafiću u Santa Cruzu, čekao sam da me nazovete. Morao sam se maknuti jer ne mogu ići cestom s mobitelom u ruci. No ja nemam problema s tim jer znam gdje mogu što raditi', kaže nam fra Ivica, već naviknuo na 'običaje' koji vladaju tamo, pa i na to ako hodate ulicom i razgovarate mobitelom, bez njega vrlo jednostavno možete i ostati.
vezane vijesti
U siromašni gradić Minero u nadbiskupiji Santa Cruz de la Sierra u Boliviji stigao je početkom 2016. godine. Prije toga je nekoliko godina proveo u zagrebačkoj župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi kao župni vikar i upravitelj župe.
No zov misija bio je jači, a osjećao ga je, kaže nam, još kao dijete.
Uskršnja poruka: Ništa ne znači jesam li ja Ivica, Perica ili Marica. Najbitnije je što sam ja onaj kojega Isus ljubi
Na uskršnjoj će propovijedi progovoriti o ljubavi. I to o onoj koja je spremna i na žrtvu i na patnju za druge.
Na uskršnje jutro prema praznom grobu trče i apostoli Petar i Ivan. U evanđelju se Ivan spominje kao 'učenik kojeg je Isus ljubio'.
'On kada govori o sebi, ne imenuje se, kao da kaže: 'Ništa ne znači što sam Ivan', kao što ništa ne znači jesam li ja Ivica, Perica ili Marica. Najbitnije je što sam ja onaj kojega Isus ljubi. Kada se netko takav kakav jest osjeti ljubljenim od Gospodina, ne onakav bi on htio biti, jer bismo svi mi htjeli biti i mršaviji i uspješniji i ljepši, ali kada se ti, takav kakav jesi, osjetiš ljubljenim, onda ti Gospodin daje da shvatiš neke stvari koje drugi ne vide', poručuje fra Ivica. Zato Ivan, ljubljeni učenik, ulazeći u grob, vidje i povjerova, povjerova da Isus uskrsnu te ljubav ne može umrijeti.
Onaj koji osjeti da je ljubljen bez ustručavanja će moći ljubiti drugoga, neće se osjetiti iskorištenim jer mi često nismo sposobni ljubiti jedni druge misleći da će nas drugi iskoristiti. Naša je ljubav vrlo često mizerna, ograničena i neiskrena. Samo onaj koji osjeti da ga Gospodin ljubi, on će moći shvatiti da je poruka Uskrsa ljubiti druge. Kada ja sebe dajem iz ljubavi za druge, jedino to ostaje, sve ostalo će nestati, i novac i interesi i naše veze, jedino ono što smo dali iz ljubavi za druge - to ostaje. Svi koji se iz ljubavi žrtvuju za drugu osobu bez interesa jer osjete da su od Boga ljubljeni, oni imaju taj istinski smisao Uskrsa, i onda Uskrs nisu šunka i jaja, već slavljenje pobjede života i ljubavi nad smrću i sebičnosti. Ako nas Bog ljubi takve kakvi jesmo, onda i mi moramo ljubiti druge takve kakvi jesu te ih strpljivom ljubavlju mijenjati. Isusova je poruka da treba razlikovati grijeh od grešnika, On je došao uništiti grijeh, a ne grešnika', poručuje fra Ivica iz Bolivije.
'Ne možete vi gladnom čovjeku pričati o Isusu'
Osim pastoralnog i sakramentalnog djelovanja, on i još trojica fratara iz Perua koji djeluju u misiji pomažu najpotrebitijima i u materijalnom smislu.
'Kako im izgleda dan, što točno rade?' pitamo ga.
'Imamo dvije općine i 22 filijale, a najdalja, kada ne mogu pregaziti rijeku autom, udaljena je 80 kilometara. To je ogroman teritorij', pojašnjava i dodaje da je u misiji 50 tisuća stanovnika.
Dan započinju jutarnjom molitvom i meditacijom, a slijede doručak te redovite pastoralne i druge obveze. 'Veće filijale obilazimo jednom tjedno, manje dva puta mjesečno, a najmanje jednom mjesečno. Pripremamo vjeroučitelje da oni mogu djeci predavati vjeronauk, a pored pastoralnog, odnosno sakramentalnog rada, imamo i socijalni rad', kaže fra Ivica.
Pomažu i bolesnima koji nemaju novca jer je zdravstveno osiguranje jako skupo. 'Nerijetko u Boliviji ljudi umiru od za nas bezazlenih bolesti. Zdravstveno osiguranje nemamo ni mi fratri u misiji jer je preskupo, a ono što privrijedimo našim radom ubacujemo u privatni fond koji nam služi za medicinsku skrb. Novac za liječenje siromaha dobivamo od naših dobročinitelja. Imamo i ekipu volontera liječnika koji nam s vremena na vrijeme pomognu i s njima obilazimo zabačena sela', pojašnjava.
Zavidovići-Dubrava-Bolivija
Fra Ivica Vrbić rođen je u Zavidovićima (BiH) 1982. godine. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 2009. Do odlaska u misije djelovao je u Zagrebu kao upravitelj župe i vikar kapucinskog samostana sv. Leopolda Mandića.
12. siječnja 2016. primio je iz ruku svog provincijalnog ministra misijski križ te po odluci generalnog ministra Kapucinskog reda, fra Maura Jöhrija dva dana kasnije otišao u Boliviju, u misiju koju su nedugo prije toga otvorili franjevci kapucini iz Perua.
Najsiromašnijima kupuju hranu i odjeću, a sve može zahvaliti Božjoj providnosti.
Obrazovanje je u Boliviji prilično loše. Dodaje da nakon tri godine bolje čita španjolski nego mnogi stanovnici misije. Škole jesu besplatne, no djeca ih često ne pohađaju jer nemaju osnovni školski pribor. 'Evo, sad smo baš za deset tisuća bolivijana, što je oko deset tisuća kuna, kupili bilježnica, olovaka, bojica…', kaže.
Uz to, roditeljski zanemarenoj djeci, s kojom nitko ne radi, četiri puta tjedno organiziraju dodatnu nastavu.
'Plaćamo nastavnike da se posvete toj djeci, da pišu s njima zadaće, ali i da ih nauče osnovnim higijenskim navikama poput pranja zubi ili rezanja noktiju. Uz to dobiju jedan obrok kada su kod nas jer većina ljudi ovdje živi samo na riži', pojašnjava. Mesa ima, ako je dobra sezona šećerne trske od koje živi većina stanovnika.
'To je djeci, a imamo ih oko 150, i poticaj da dođu. Da toga nema, ne bi došli pisati zadaću', dodaje kroz smijeh. 'Ne možete vi gladnom čovjeku pričati o Isusu', znakovito poručuje.
'Ne bih se nikada vratio u Zagreb'
Iako je djelovanje u misiji i materijalno i duhovno izazovno, Vrbić kaže kako nije nikada požalio što se odlučio za tu vrstu poziva. 'Kada čovjek dođe ovdje pa vidi tu bijedu, osjeti se potrebnijim ovdje, osjeća se ispunjenije što ovdje može raditi svoj svećenički posao. Ne bih se stoga nikada vratio u Zagreb u župni ured', kaže.
Prije nekoliko dana, kaže, na duhovnoj obnovi za svećenike nadbiskupije Santa Cruz de la Sierra predstavljeno je 26 novih misionara. Među njima je i 75-godišnji svećenik iz okolice Venecije. Njega su poslali u mirovinu, pa je odlučio ostatak života provesti kao misionar u Boliviji.
U Boliviji je gotovo pola stoljeća i dominikanac Karlo Ćavar. 'Ima 80 godina i još radi u župi. Pitam ga hoće li se vraćati u Hrvatsku, kaže da neće. Ode on na godišnji u Hrvatsku, ali misli umrijeti u Boliviji', kaže fra Ivica.
I on je u veljači bio u Hrvatskoj te svojoj rodnoj Bosni i Hercegovini. To je, kaže, više godišnji umor nego odmor. U jednom je mjesecu prešao oko sedam tisuća kilometara jer je obilazio župe koje šalju donacije njegovoj misiji, pa u svakoj i prezentira što i kako rade. I kada su misije u pitanju, Hrvati pokazuju veliko srce. 'To koliko Hrvati mogu dati za misije, to je, Bogu hvala, čudo jedno', naglašava.
'Suočavamo se s moralnom bijedom'
Osim siromaštva i slabog obrazovanja, misionari se bore s rastakanjem obitelji. Većina ljudi u misiji živi u, kako kaže naš sugovornik, konkubinatu. Rijetko tko sklapa brak, u obitelji je više djece, a svako ima drugog oca. Puno je maloljetničke prostitucije i seksualnog zlostavljanja u obiteljima. Suočavaju se s moralnom bijedom.
'To je bezizlazna situacija u kojoj si označen za cijeli život. Ako te djevojčice koje seksualno zlostavljaju očevi, braća, stričevi i ne ostanu trudne, one su iznutra razvaline. U tom smjeru bila je moja poruka na Cvjetnicu: Kada Isus umire na križu, on daje svoj život za nas, iz ljubavi ga daje. On je mogao pobjeći od toga, no on je htio ići u Jeruzalem jer je znao za koga daje život, svojom smrću nama je otvorio vrata spasenja. Isus nam ne obećava ovozemaljsku slavu, ali nam obećava raj. To je formula spasenja: Kada sve ide nizbrdo u životu, kada misliš da nema izlaza i misliš da je zlo toliko jako i toliko veliko, ako misliš da si poražen i od Boga odbačen, ako si najgaženiji crv na ovome svijetu, ako takav zgažen imaš snage reći: Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj, onda se svrstavaš na stranu pobjednika', tumači uskršnju poruku spasenja fra Vrbić.
Trenutak koji ga je 'izuo iz cipela'
Vrbić nam je posvjedočio jedan od dojmljivijih trenutaka svog svećeničkog života. 'Prisustvovao sam jednom egzorcizmu u Poljskoj. Najveća reakcija đavla bila je u trenutku kada su svećenici nad opsjednutom osobom pjevali: 'Isus me voli ovakvog kakav jesam.' Ja mislim da to izuje čovjeka iz cipela jer je Isus dao svoj život za grešnike i kao takve nas poziva na obraćenje', prisjeća se.
'Zaista ovaj čovjek bijaše Sin Božji'
Još je, kaže, jedan motiv s Kalvarije važan. Kada Isus umre, rimski stotnik kaže: 'Zaista ovaj čovjek bijaše Sin Božji', a oni koji su voajerski gledali Isusovu muku, prema evanđelju, vraćali su se kući 'bijući se o prsa'.
'To znači promjenu života. OK, zaribao sam, ubio sam Sina Božjega na drvetu križa, ali sada idem kući i mijenjam se. Spoznanje vlastitog grijeha označuje prijelomni trenutak za promjenu u životu. Ne možemo samo slušati evanđelje i da se ništa ne dogodi. Mi smo došli da navijestimo da uskrsli Isus ipak može donijeti nekakvu promjenu u životu i promijeniti ovo društvo koje ide nizbrdo te dati poruku nade da stvari mogu biti drugačije nego što jesu', poručio je fra Ivica.
