Ben Ali, tuniski diktator koji je vladao zemljom od vojnog udara 1987, napustio je Tunis u 18:15 i preletio zračni prostor Malte prema sjeveru. Policija u Parizu, prema navedenim medijima, sprema se za njegov doček, ali još ništa nije rečeno o statusu Ben Alija, kojeg je Francuska podržavala dok je vladao, kao i drugi čelnici diktatorskih režima (onaj na Kubi, naprimjer), uz svesrdnu pomoć tzv. slobodnog svijeta.

Informacije su bile kontradiktorne, jer dnevnik Le Monde, naprimjer, izvještava o čak tri zrakoplova koja su krenula iz Tunisa za Pariz, da je u prvom sletio dio Ben Alijeve obitelji, da drugome nije dopušteno slijetanje, a da u trećemu stiže srušeni diktator. Isti dnevnik javlja da francuske vlasti nisu iskazale dobrodošlicu Ben Aliju, između ostalog zbog straha od pobune velike kolonije disidenata iz Tunisa.

Prve vijesti iz Tunisa govore da su čelnici vojske dali do znanja Ben Aliju da ga neće podržati i da se revolucija na ulicama (koja je odnijela najmanje 90 života) ne može zaustaviti. Drugim riječima, predsjednik se brzo organizirao i pokupio, slično kao što je svojedobno učinio filipinski diktator Ferdinand Marcos (bilo je to u veljači 1986) kada ga je srušila narodna revolucija zvana People Power Revolution, to jest kada je shvatio da bi ga osvetnička ruka građana mogla koštati glave jer je izgubio podršku oružanih snaga.

Na tisuće je mladih skandiralo 'Hoćemo demokraciju' i 'Ben Ali je ubojica' te bilo spremno dati život u zamjenu za pad Ben Alijeva režima.

Prve analize govore da bi požar velikog građanskog neposluha mogao zahvatiti i druge zemlje Magreba. Pobuna je počela nakon objave dokumenata WikiLeaksa u kojima američki diplomati opisuju korupciju Ben Alija i obitelji njegove žene, što je poslužilo katarskoj mreži Al Jazeeri da pokrene veliku informativnu kampanju te podiglo nezadovoljne građane na noge.

Naročito nakon što je 17. prosinca policija u malom gradu Sidi Bouzid prevrnula kolica prepuna voća i povrća Mohameda Bouazizija, 26-godišnjeg nezaposlenog informatičara koji je postao ulični trgovac da nekako prehrani obitelj, ali su ga policajci kaznili jer nije imao odgovarajuće papire za uličnu trgovinu. Pretukli su ga i prevrnuli mu robu. Očajan, zapalio se pred sjedištem civilne vlasti (umro je 5. siječnja), a njegova je gesta (i smrt) pokrenula mase.

Vlast je trenutno u rukama premijera Mohameda Ghanuchija (tijesnog suradnika srušenog diktatora) koji je molio građane da zavlada mir (na snazi je policijski sat, a na ulicama je vojska), obećao skore parlamentarne izbore i velike ekonomske promjene u toj turističkoj zemlji, čiji su nedostatak demokracije i temeljnih sloboda financirali i podržavali i mnogi hrvatski turisti koji su odlazili tamo, sve do ovoga tjedna, u jeftinim aranžmanima.