Državno odvjetništvo tereti Slavicu za brojne propuste u organizaciji gašenja požara, kašnjenje akcije spašavanja vatrogasaca na otoku Kornatu te za slanje maloljetnika na intervenciju.

Od početka godine u postupku protiv Slavice ispitano je 40-ak svjedoka, a do kraja suđenja još će se ispitati najmanje 69 svjedoka te izvesti nekoliko vještačenja.

Ni nakon četiri godine nisu rasvijetljene okolnosti stradavanja vatrogasaca. Iako je prema službenoj verziji tragedija posljedica eruptivnog požara, obitelji stradalih vatrogasaca, ali i mnogi drugi, u to ne vjeruju.

Lučić se u veljači obratio predsjedniku Ivi Josipoviću za pomoć u rasvjetljavanju istine o kornatskoj tragediji. 'Predsjedniku sam donio neke fotografije i materijale koje je prikupio umirovljeni časnik Nediljko Pušić, a za koje vjerujem da mogu pomoći u rasvjetljavanju tragedije', objasnio je Lučić. Na pitanje znači li to da on sumnja u službeno objašnjenje po kojem se nesreća dogodila zbog eruptivnog požara, Lučić je jasno odgovorio: 'Po meni to nije bio eruptivni požar!'

Podsjetimo, kornatska tragedija dogodila se 30. kolovoza 2007. Skupina vatrogasaca postala je žrtva požara na otoku Velikom Kornatu. Od 13 vatrogasaca koje je zahvatila vatra, 12 ih je poginulo odmah ili preminulo u bolnicama, a jedini je preživio Frane Lučić iz Tisnog. Nakon više od osam mjeseci multidisciplinarnog vještačenja, stručna skupina objavila je 2008. da je uzrok tragedije bila prirodna pojava, fenomen poznat kao izgaranje nehomogene plinske smjese. Izgaranjem vegetacije akumulirali su se plinovi u klancu iznad uvale Šipnate, a stručnjaci tvrde da su dolaskom požara nošenog jakim vjetrom plinovi naglo izgorjeli, i to na temperaturama višim od 1200 stupnjeva Celzijevih. Navodno je brzina kretanja vatre bila veća od 40 metara u sekundi.

Osim službenog obrazloženja, u javnosti se, međutim, spominju još dva moguća uzroka kornatske tragedije. Prvi se svodi na sumnju da je nesreću izazvalo naglo curenje goriva iz helikoptera po vatrogascima, ali i drugi, po kojem je nesreću izazvala eksplozija ostataka NATO-ove bombe. Upravo tu teoriju zagovara umirovljeni časnik Nediljko Pušić, čije je fotografije i materijale Josipoviću predao Frane Lučić. Prema dostupnim podacima, Pušić se više od sedam mjeseci bavio istraživanjima kornatske tragedije. Navodno je prikupio dokumentaciju tešku 18 kilograma. Njegova teorija temelji se na sumnjama da je s NATO-ovih aviona, nakon kosovske krize 1999, na Veliki Kornat pogreškom odbačena jedna ili više bombi. Naoružani borbeni zrakoplovi, naime, ne mogu sletjeti u zračnu luku ili na nosač ako se prije toga ne oslobode bombi i raketa koje nisu bacili na ciljeve.

Tijekom spomenute operacije u sjevernom Jadranu bilo je sedam takvih zona pod zajedničkim nazivom 'Jettison areas', gdje su se odbacivale neiskorištene eksplozivne naprave na putu prema zračnoj bazi u Avianu. Pušić tvrdi da je otok Kornat u neposrednoj blizini takvih zona te da su ga u to vrijeme prelijetali brojni avioni. Iz svega toga zaključuje da se požar na Velikom Kornatu proširio po rasutom eksplozivnom punjenju jedne ili dviju odbačenih bombi.