Najizgledniji kandidat sada je bivši guverner Massachusettsa Mitt Romney, a Huckabeejeve potencijalne glasače mogao bi privući bivši guverner Minnesote Tim Pawlenty. Uz magnata Donalda Trumpa ibivšu guvernericu Aljaske Sarah Palin, u igri su još uvijek guverner Indiane Mitch Daniels i kongresnica iz Minnesote Michele Bachmann.

Službeno, samo su dva kandidata zasad potvrdila namjeru da sudjeluju u predizborima - uz Ron Paula, tu je i Newt Gingrich, još jedan iz galerije likova s američke desnice.

Preljubnik koji je gonio Clintona

Prvi republikanac koji je predsjedniku Baracku Obami službeno bacio rukavicu u lice bio je Gingrich (67) koji, doduše, ima izvjesnu težinu u stranci, ali je u široj javnosti prepoznat kao osvjedočeni licemjer. Većini se zamjerio i rasističkim napadima na Baracka Obamu, ističući da američkog predsjednika definira njegov 'kenijski, antikolonijalni' pogled na svijet.

U vrijeme dok je tražio opoziv predsjednika Billa Clintona u aferi s Monikom Lewinsky, Gingrich je održavao izvanbračnu vezu s 22 godine mlađom Callistom Bisek, pripravnicom u Kongresu. Dvadeset godina kasnije, ta ista Callista, zbog koje se preobratio na katoličku vjeru, sada postaje njegovo tajno oružje u predsjedničkoj kampanji.

Newt Gingrich procijenio je da mu upravo platinasta plavuša zategnuta lica, zbog koje je napustio svoju drugu suprugu - prvi brak također mu se raspao zbog seksualne afere - može osigurati iskupljenje. Nadaren sposobnošću prikazivanja svojih mana vrlinama, rezonira da je upravo sada pravo vrijeme za osvajanje vrhunca u karijeri: posljednji brak traje već 11 godina, Gingrich nije uhvaćen u preljubu, a ako je Billu Clintonu u međuvremenu 'oprošteno' – valjda je došlo vrijeme da se istomu ponada i jedan republikanac.

Izuzevši preljube i razvode brakova – grijehe koje sada pokušava 'otkupiti' susretima s vodećim vjerskim vođama – Newt Gingrich pažljivo brusi imidž američkog poduzetnika i intelektualca. Dio Amerikanaca smatra ga neuvjerljivim i površnim pozerom, no neki ga cijene zbog postignuća iz sredine devedesetih, kada je predsjedavao Predstavničkim domom Kongresa. Tada je eliminiran nacionalni dug, uravnotežen državni proračun, otvoreno je 8,4 milijuna novih radnih mjesta. Iako zasluge za navedeno prvenstveno idu na adresu Billa Clintona, Gingrich ne propušta naglasiti svoju presudnu ulogu u dogovorima između tadašnjeg predsjednika i tvrdih konzervativaca, što je rezultiralo nizom kompromisnih zakonskih rješenja i zamašnjakom gospodarstva. 

Gingrich sada najavljuje da bi, ovisno o gospodarskom rastu, mogao uravnotežiti proračun u roku od pet godina. Divljajuće cijene benzina – što je osobito lukrativna predizborna tema - spustio bi povećanim iskorištavanjem naftnih rezervi na američkom tlu.

Izvorni Gingrichev proizvod, na čijem uspjehu on i danas uspješno plovi američkom političkom scenom, bio je 'Ugovor za Ameriku' iz 1994. Prema uvriježenom mišljenju, za koje je uvelike zaslužna upravo Gingricheva propagandna mašinerija, taj program oporavka gospodarstva u 10 točaka doprinio je okončanju gotovo 50-godišnje vladavine demokrata u Kongresu.

Dan nakon objave službene kandidature, Gingrich je FoxNews-u najavio drugi, predizborni 'Ugovor za Ameriku', gdje će se naći i unaprijed napisane predsjedničke naredbe koje će – nakon što na izborima porazi Obamu – potpisati prvog dana mandata, kako se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme u procesu promjene vlasti.

Među prvim naredbama bit će 'abolicija svih careva iz Bijele kuće', što god to značilo. Prema Gingrichu, 'radi se o milijunima Amerikanaca koji odlučuju o osvajanju budućnosti s pravim odlukama koje vode do pravih ishoda'. Gingricha, kaže, osobito brine to što će Obama na svojoj strani imati mainstream medije, Hollywood i ljevičarske milijardere poput Georgea Sorosa: 'Prikupit će milijardu dolara za veoma praktičnu svrhu – on ne može priuštiti natjecanje u poštenim izborima.'

Do proteklog petka, kada je intelektualni otac pokreta Tea Party, Ron Paul, u emisiji ABC-a 'Good Morning America' obznanio naciji da će se natjecati za predsjedničku nominaciju, činilo se da komediji nema kraja. Iako nije stajao najbolje u predizbornim istraživanjima, prve ankete nakon objave namjere da se kandidira pokazale su da Paula ne treba prerano odbaciti: čak 85 posto čitatelja Wall Street Journala smatra da on ima šanse za osvajanje nominacije (šansu Gingrichu daje 38 posto čitatelja).

Za razliku od demagoga Gingricha, Ron Paul poznat je po čvrstim stavovima i djelima – toliko čvrstim da ga u američkoj politici mnogi drže čudakom, ako ne i lunatikom. Nadimak 'Dr. No' dobio je zbog odbacivanja svakog zakonskog prijedloga koji, prema njegovom mišljenju, krši američki Ustav, pa je tako u Predstavničkom domu Kongresa jedini - u omjeru 1:405 - glasao protiv rezolucije iz 2009. kojom se osudilo nasilje u Iranu.

Paul je tada naglasio da osuđuje svako nasilje vlade protiv svojih građana, no istovremeno ne misli da bi američka vlada trebala biti sudac svakoj stranoj zemlji, pogotovo stoga što istovremeno ne osuđuje zemlje poput Saudijske Arabije ili Egipta.

'Čini se da su naše kritike selektivne i primjenjuju se kada se stječu politički bodovi', rekao je Paul.

Paul se, inače, snažno zalaže za ukidanje pomoći SAD-a drugim zemljama, što uključuje i milijarde dolara godišnje vojne pomoći Izraelu. On smatra da je Izrael previše ovisan o Washingtonu i da bi trebao voditi samostalnu vanjsku politiku. U SAD-u, takva izjava jednog republikanca ravna je političkom samoubojstvu.

Paul, međutim, ne ide potencijalnim biračima niz dlaku. Iako mu ne odriču osobni integritet - Paul je odbio potpisati zahtjev za unosnu političku mirovinu - mnogi mu zamjeraju barem neki od njegovih 'pomaknutih' stavova, poput onih o potrebi povratka zlatnog standarda u monetarnu politiku SAD-a. Žestoki je kritičar Federalnih rezervi, podržava pravo na posjedovanje i nošenje oružja, želi odlazak američkih vojnika iz Iraka i Afganistana.

Konzervativci su oduševljeni njegovom borbom protiv širokih ovlasti vlade i javne potrošnje, ali nemaju razumijevanja za njegove mlake, 'antiameričke' poglede u vanjskoj politici. Paul se izjašnjava protiv mučenja zatvorenika i protiv je predsjedničke autonomije u odlučivanju. Osobno, protiv je abortusa i smatra da bi regulacija tog osjetljivog pitanja trebala biti rješavana na razini saveznih država, a ne u Washingtonu.

Decentralizacija je, inače, jedna od omiljenih tema Rona Paula. Poznat je po velikom lokalnom angažmanu, a simpatizere neprestano pridobiva pojavljivanjem na raznim događajima i priredbama - od vatrogasnih do školskih - u okruzima uz Meksički zaljev u matičnom Teksasu. Legenda kaže da su za njegov prvi politički uspjeh bile zaslužne tisuće žena koje je porodio radeći u struci kao ginekolog, što su one honorirale glasovima. Jedinstven je i po odbijanju nenamjenskih sredstava iz proračuna za svoj okrug, što se u SAD-u redovito troši na projekte koji osiguravaju glasove birača lokalnim dužnosnicima.

U predsjedničke izbore kretao je dvaput, 1998. kao kandidat Libertarijanske stranke i 2008, kada je zapeo na republikanskim predizborima. Ove godine, republikanci bi mirne duše pred Baracka Obamu mogli poslati ostarjelog Rona Paula.