Patriotski naložena kršćanska Amerika utjelovljena u liku i djelu republikanca prolazi kroz tektonski coming-out: djeca Georgea W. Busha, Dicka Chaneyja, Johna McCaina ili su gayevi i lezbijke ili iste svesrdno podržavaju u nastojanju da im se izglasa pravo na bračnu zajednicu. Barabara Bush, Meghan McCain i Mary Cheney omogućile su novi politički identitet – konzervativni homoseksualac. No, idu li 'vječne' vrijednosti i ilegalne erekcije zajedno?
U republikanskom taboru nitko ne zna što bi sa sve većim brojem javno priznatih homoseksualaca. Nešto je pošlo po krivu. Kako vjerovati u prirodni poredak stvari – recimo, to da je sloboda izmišljena u SAD-u, da je Bog po defaultu na strani američkog predsjednika, da se demokracija širi nosačima aviona i pametnim bombama, da 'ona' stvar ide u 'onu' stvar – a u isti mah biti seksualno raspoložen za osobe s istom genitalnom fizionomijom, što je, po svim ideološkim parametrima – protuprirodni čin par exellence? Pitanje muči konzervativnu glasačku bazu i njezine glavne protagoniste, ali ne i njihovu djecu.
Barabara Bush se upravo priključila kampanji za legalizaciju istospolnih brakova u državi New York, kći republikanskog predsjedničkog kandidata Johna McCaina javno se zalaže za isto, Mary Cheney, dijete čeličnog Dicka, otvorena je lezbijka s dugom i stabilnom vezom. Gdje su nestali satovi vjeronauka, roditeljski odgojni monolozi o svemirskom skladu Boga, nacije i spolnih organa? Što su to zaribali očevi konzervativci da su im djeca tako progresivno protuprirodna?
I onda umjesto da pošalju klince u ljetne radionice za reedukaciju, ne, on sami postaju žrtve boguneugodnog gay lobija, pa mama Laura Bush bez beda drži štangu svojoj kćeri u stavu da bi se zaljubljeni homići morali moći vjenčati ako se odista vole, a militantni Dick Cheney uskače svojoj najdražoj lezbijki u usta riječima da je gay OK. Mislim, nemamo apsolutno ništa protiv obiteljske harmonije, nego muči nas tek malo egzistencijalno pitanje: kako su ti ljudi još uvijek živi unutar svojih republikanskih krugova? Da ne pričamo kako negdje izgleda faca Georgea W. Busha dok sluša kako mu žena i kćer drže lekciju o seksualnim slobodama. Čovjeku ziher dođe da natakne čizme i šešir i odjaše poput Marlboro Mana u neku teksašku preriju gdje se konji i kobile još uvijek normalno pare.
Stav spram homoseksualizma para posred republikanskog svjetonazora. Umjerena struja ga podržava u omjeru od 50 posto, no među tvrđim zastupnicima anti-gay atmosfera je daleko gušća – 83 posto. Tenzija je, kako politička, tako i, vidimo, kućna. No, postoji kvaka 22 američkog liberalizma koju htio-ne htio potpisuje apsolutno svaki stanovnik SAD-a: apsolutno pravo na slobodan izbor. Klanjaju mu se jednako fundamentalisti iz Kansasa kao i njujorška urbana mladež. Zato i nema ništa pretjerano sporno u činjenici da je zakon o seksualnoj orijentaciji u američkoj vojsci (poznatiji kao pravilo 'don't ask, don't tell'), a koji je sve deklarirane homoseksualce automatski izbacivao iz službe (njih 13.000 do sada), proglašen neustavnim na temelju angažmana skupine Log Cabin Republicans, tj. gay aktivista republikanske provenijencije. Da komedija bude veća, sporni je zakon potpisao ultimativni demokrat Bill Clinton u kompromisnom dogovoru s konzervativcima.
Ima akrobacijskih zamjena uloga još. Tako čitamo da je sudac iz Massachusettsa, kojeg je postavio još republikanski Nixon, proglasio bračni zakon neustavnim jer onemogućuje jednaka prava i beneficije istospolnim bračnim partnerima, dok je Obamino ministarstvo pravosuđa najavilo žalbu na odluku.
Mediji već bacaju fore na račun internih gay podjela republikanaca, pa su ih i prekrstili iz Grand Old Party u Gay New Party. Čudesno, ali istinito, čak i notorni Glenn Beck nema puno toga lošega reći o homoseksualnim brakovima, solidno zbunjujući bazu svojih obožavatelja iz pokreta Tea Party.
Podrška ili demoniziranje istospolnih zajednica u SAD-u očito nema toliko veze s političkim pedigreom, koliko s generacijskim jazom. Mlađi ljudi, bez obzira na to jesu li im starci bili pripadnici Ku Klux Klana ili se valjali po blatu u Woodstocku, bez obzira jesu li prije ručka čitali Bibliju ili Kerouaca, ne vide ništa sporno u sceni dva tipa koji si uvaljuju jezike u Central Parku. Uglavnom. Preostala moralistička garda - prirodno naklonjena republikancima - još će se neko vrijeme sa suzom u očima sjećati svijeta suprotnih polova kada je sve bilo u znaku minusa i plusa, Amera i Rusa, kako je već heteroseksualna idila opjevana u Hrvata. Da, bilo je to divno doba kada se još ništa nije znalo o razmnožavanju puževa...