Nepunih šest mjeseci uoči predsjedničkih izbora, rasplamsala se rasprava o gay brakovima u SAD-u. Iako je deklarativno podržao istospolne brakove, američki predsjednik Barack Obama rekao je i da – unatoč osobnim stavovima – još uvijek podržava postojeći status quo u razini odlučivanja, gdje prava gay osoba određuju savezne države. Ipak, magazin Foreign Policy prompno se zapitao: ako bi SAD legalizirao gay brakove, u kakav bi to klub zemalja ušao?
Nadahnuta Obamom, europska povjerenica za unutarnje poslove Cecilia Malmstroem pozvala je u četvrtak europske čelnike da se ugledaju na njega i podrže istpospolne brakove koji su zasad legalizirani u pet od 27 članica EU-a. Američki Foreign Policy nudi uvid u zakonodavna rješenja deset zemalja koje su u posljednjem desetljeću – Nizozemska i ranije – legalizirale istospolne brakove, a navedenim gay oazama valja pribrojiti i pojedine američke teritorije, uključujući Connecticut, Iowu, Massachusetts, New Hampshire, New York, Vermont i Washington D.C.
Nizozemska je prva zemlja koja je legalizirala gay brakove, još 2000. godine. U parlamentu su nadglasani demokršćani i ostali desničari, te je usvojen tada najnapredniji zakon u svijetu, koji je omogućio gay parovima usvajanje djece. Zakon je donesen uz gotovo dvotrećinsku podršku Nizozemaca: prema tadašnjem istraživanju, čak 62 posto građana nije imalo primjedbu na gay brakove. U idućih devet mjeseci vjenčalo se 2.400 gay parova, a prve ceremonije predvodio je gradonačelnik Amsterdama.
Belgija, od 2003.
Begijski zakon iz 2003, koji je dobio podršku flamanskog sjevera i valonskog juga, osigurao je gay parovima jednaka porezna i nasljedna prava, poput onih koja su vrijedila za heteroseksualne parove. No belgijski parlament nije im omogućio usvajanje djece sve do 2006. Zakon 'ostaje eklatantno licemjeran u jednom pogledu: osoba bez partnera može usvojiti dijete, ali homoseksualni par to ne može', izjavila je 2003. socijalistička zastupnica Karine Lalieux.
Španjolska, od 2005.
Suočen s moćnom Katoličkom crkvom, španjolski parlament tijesnom većinom izglasao je legalizaciju gay brakova dodavanjem jedne rečenice u već postojeći zakon: 'Brak će imati ista pravila, bez obzira na to jesu li dvoje ljudi koji potpisuju bračni ugovor istog ili različitog spola.' Gay aktivisti pozdravili su takvo rješenje, koje dokida zakonske razlike između istospolnih i heteroseksualnih partnerstava, dok je nizozemsko i belgijsko zakonodavstvo ustanovilo zasebne kategorije prava za istospolne parove.
Kanada, od 2005.
Kanada je legalizirala istospolne brakove otprilike u isto vrijeme kada i Španjolska, uz slična zakonska rješenja. Parlament se aktivirao nakon što su nizom sudskih presuda istospolni brakovi već postali legalni u devet od 13 državnih provincija i teritorija. Konzervativni čelnik Stephen Harper obećao je da će, ako zasjedne u premijersku fotelju, ponovno otvoriti diskusiju o gay brakovima. Harper je već šest godina na toj fukciji, ali zakon i dalje stoji, unatoč pokušajima rušenja.
Republika Južna Afrika, od 2006.
Južna Afrika prva je i zasad jedina afrička država koja je legalizirala gay brakove na kontinentu na kojem je homoseksualnost, najblaže rečeno, redovito na meti osuda i uglavnom nezakonita. Zakon je usvojen godinu dana nakon što je vrhovni sud zaključio da post-aparthejdski ustav, koji zabranjuje diskriminaciju utemeljenu na seksualnoj orijentaciji, jamči i pravo na gay brakove. Ipak, svećenici i državni matičari temeljem priziva savjesti mogu odbiti vjenčati istospolne partnere.
Norveški zakon izjednačio je prava gay i heteroseksualnih parova na brak, usvajanje djece i umjetnu oplodnju. Zakon je svećenstvo ovlastio, ali ne i obvezao na vođenje ceremonija vjenčanja istospolnih parova, što je predstavljalo važnu razliku jer je Luteranska crkva Norveške u vrijeme rasprave o zakonu bila podijeljena po pitanju gay brakova.
Švedska, od 2009.
Švedska, jedna od prvih država koja je sredinom 90-ih osigurala gay parovima prava u sferi ozakonjenog 'partnerstva', legalizirala je gay brakove zapanjujućim omjerom glasova u parlamentu: 226 'za' i 22 protiv. Prije glasanja, čak 70 posto Šveđana izrazilo je podršku gay brakovima. Nakon nekoliko mjeseci Luteranska crkva Švedske također je amenovala gay vjenčanja: svećenici imaju pravo odbiti posao, no u tom slučaju crkva se obvezala naći raspoloženijeg svećenika.
Portugal, od 2010
Kada je portugalska socijalistička vlada usvojila zakon koji legalizira istospolne brakove, konzervativni predsjednik države Aníbal Cavaco Silva nije bio oduševljen. 'Osjećam da ne bih trebao doprinositi besciljnom produženju te diskusije', objasnio je predsjednik, ratificirajući zakon. Papa Benedikt XVI. koji je posjetio Portugal samo nekoliko dana prije nego je Cavaco Silva potpisao dokument, tom prilikom ustao je u zaštitu 'nerazorivog braka između muškarca i žene'.
Island, od 2010
Činilo se prikladnim kada su parlamentarci Islanda – jedine države kojoj je na čelu deklarirana gay osoba – ozakonili istospolne brakove u omjeru 49:0. Nedugo nakon stupanja zakona na snagu, islandska premijerka Johanna Sigurdardottir ušla je u brak sa svojom dugogodišnjom partnericom Joninom Leosdottir.
Argentina, od 2010.
Na Argentinu, kao prvu latinoameričku državu koja je legalizirala gay brakove, sručio se gnjev Katoličke crkve. No hrabra odluka također je popraćena oduševljenjem: turistička zajednica Mexico Cityja – prve jurisdikcije u regiji koja je ozakonila istospolne brakove – ponudila je besplatno gostovanje prvom argentinskom gay paru koji uđe u brak. 'Za nekoliko godina ova rasprava bit će apsolutno zastarjela', rekla je argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner, potpisujući zakon.
Sudeći prema reakcijama koje je u raznim državama rasplamsao Barack Obama, očigledno je da taj stupanj razvoja još uvijek nije dosegnut.
