Tri mjeseca od smrti Slobodana Praljka, koji je usred izricanja presude popio otrov cijanid i preminuo, istraga nizozemske policije nije gotova. Praljkova odvjetnica Nika Pinter potvrdila nam je kako ni ona ni obitelj nemaju informacije o tome kako napreduje ta istraga. Ipak, nakon dugog odugovlačenja dobila je pismo koje je nađeno u Praljkovoj ćeliji, naslovljeno na nju
Pinter je skeptična vezano uz mišljenje da će nakon istrage nizozemske policije išta biti jasnije i kako će se otkriti tko je Praljku dostavio cijanid.
Njezinu skepsu hrani nalaz neovisne istrage koju je proveo sam Haški sud (ICTY) odmah nakon Praljkove smrti. Ta je istraga trajala od 1. do 29. prosinca prošle godine i nadopuna je nizozemskoj istrazi koja će utvrditi je li u tom slučaju bilo počinjeno neko kazneno djelo.
Zaključak ove istrage može se svesti na jednu rečenicu: nisu utvrđeni nikakvi sigurnosni propusti i pravne manjkavosti u radu ICTY-ja.
Pinter je službeno taj izvještaj sa suda dobila tek nedavno, iako je istraga bila završena u zadnjim danima prošle godine.
Na pitanje smatra li da će istraga otkriti ime onoga tko je Praljku ostavio otrov, Pinter odmahuje rukom i ironično kaže da jedino nju mogu optužiti za to.
Pitamo ju je li napokon dobila pismo koje je nakon Praljkove smrti nađeno u njegovoj ćeliji i na kojem je pisalo 'Za Niku'.
'Pismo je došlo, ali je u njemu bilo zapravo pismo za gospođu Praljak. Bilo je naslovljeno na mene kako bi sigurno došlo do nje', smatra Pinter, koja je nakon Praljkova samoubojstva dala dva iskaza nizozemskoj policiji.
Policija: Istraga je u tijeku
Iz nizozemske policije potvrdili su za tportal kako je istraga u tijeku i kako rezultata još nema.
Ova zagrebačka odvjetnica, koja je na haškim predmetima bila 20 godina, uskoro se sprema u mirovinu.
U velikom intervjuu za tportal dva tjedna nakon dramatičnog dana u Haagu kazala je: 'Žalosti me to da se svi pitaju kako je došao do otrova, a nitko se nije zapitao zašto je popio otrov. Žalosti me kad govore o teatralnosti, ali ignoranti, zadovoljni čitanjem naslova u novinama, a ne čitanjem dokumenata i zapisa, mogu govoriti o teatralnosti i svojim ograničenim znanjem nisu u stanju dokučiti zbog čega je general Praljak, gotovo već na slobodi, izabrao smrt.'