Toga dana, 6. listopada prošle godine, kada je ubijena Ivana Hodak, u stubište njezine zgrade u Hatzovoj ulici u Zagrebu oko 10.40 sati stigli su radnici koji su trebali započeti bojenje zidova na hodnicima. Bili su to Branko Strmečki i Mladen Vukovečki.

Ličioci ostavili otvorena vrata

Njihovi iskazi bili su gotovo potpuno usklađeni, pa su tako rekli da su od najvišeg kata zgrade po zidovima počeli lijepiti trakice prije bojenja, kada su čuli zvuk potpetica. Kratko nakon toga čuli su pucanj, a nekoliko sekundi kasnije i drugi pucanj. Mladen Vukovečki je čak rekao da je između dva pucnja čuo disanje, odnosno hroptanje žrtve.

Nagnuli su se da pogledaju što se dogodilo i vidjeli su da žena plave kose leži na podu, blizu ulaznih vrata. Obratili su se gospodinu Joziću koji ih je i unajmio da rade. On ih je zaključao u stan, a nakon nekoliko minuta izašli su van i vidjeli Ivaninu majku, Ljerku Mintas Hodak, kako stoji s mobitelom i gleda prema tijelu, ne znajući da je to njezino dijete.

Ona je tražila od ličilaca da pomognu, no oni su rekli da ne bi ništa smjeli dirati te su ušli natrag u Jozićev stan i pozvali hitnu i policiju. Za nekoliko minuta čuli su jauk Ljerke Mintas Hodak i uzvike: 'Ivana, Ivana...'

U tih dvadesetak minuta prije Ivaninog ubojstva Strmečki i Vukovečki tvrde da nisu čuli da je itko ulazio ili izlazio iz zgrade. Vrata haustora, koja se inače zaključavaju, oni su ostavili otvorenima jer su unosili boje, ljestve i alat u zgradu.

Ivana sa sobom nosila hrpu papira?

Drugu stranu događaja opisala je susjeda Daria Dokokoja je vidjela Ivanu kada je automobil parkirala pred zgradu. Kaže da je sa suvozačevog mjesta izvadila fascikl te da je u rukama nosila hrpu papira. Nije sigurna koliko je vremena prošlo od Ivaninog izlaska iz auta do prvog pucnja. Rekla je čak da je moglo proći 10 do 15 minuta.

Na pitanje zamjenice državnog odvjetnika je li vidio papire kraj tijela Ivane Hodak, radnik Mladen Vukovečki rekao je da nije i da je kraj nje bila samo njezina torbica. Strmečki je također na pitanje je li kraj tijela bilo nešto osim torbice rekao da nije ništa vidio.

Beskućnik koristi šampon za 54 kune?

Neki dijelovi iskaza optuženog Šlogara ne poklapaju se s činjenicama. Primjerice, Šlogar je tvrdio da je večer nakon ubojstva padala kiša, ali su iz Državnog hidrometeorološkog zavoda potvrdili da te večeri na području Zagreba nije pala ni kap kiše. Isto tako je Šlogar rekao da je zapravo išao kupiti šampon protiv peruti u parfumeriju Lush, ali je ipak odlučio da će ubiti Ivanu.

Na sudu je danas svjedočio zaposlenik te parfumerije Goran Crevar, koji je rekao da nije prodao nijedan takav šampon i da imaju sve u evidenciji. Na pitanje suca Ivana Turudića kupuju li inače beskućnici u njihovoj trgovini, Crevar je rekao da ne kupuju i dodao da je trgovina skuplja. Naime, jedan šampon protiv peruti u toj trgovini košta 54 kune.