Tu i tamo njegovo ime pojavljivalo se u kontekstu Tvornice električnih žarulja (TEŽ), čiji je bio vlasnik i na čijoj lokaciji - preciznije, ostacima onoga što je nekoć postojalo u Folnegovićevoj ulici u Zagrebu - prije pola godine započeo ambiciozni projekt Vrtovi svjetla, u stvarnosti stambeno-poslovno naselje s petstotinjak stanova na stotinjak tisuća kvadrata. Upravo taj projekt, čini se, u fokusu je istražitelja, a tek treba utvrditi je li doista problem bio u dijelu kompleksa koji je tretiran kao zaštićeno dobro i je li u bizarnom razvoju događaja ravnatelj HRT-a Bačić doista bio dostavljač mita za pokojnog Bandića kako bi se ovaj problemčić riješio.

Kažu da se željelo prikazati da je objekt teško oštećen u potresu i da je to trebala biti izlika za njegovo rušenje.

Lončarić je po profesiji ginekolog i time se bavio u većem dijelu života, no malo tko ga pamti kao takvoga: u poslovnim krugovima na glasu je prije svega kao građevinski developer, vlasnik i direktor više desetaka firmi, jedan od aktera sumnjive privatizacije u devedesetima - u kojima su, kao u TEŽ-u, obično najbrže propadale tvrtke i tvornice s najatraktivnijim zemljištima.

On sam povezuje se sa zemljištima u nekadašnjem vlasništvu tvrtke Croatia Records, nekima u blizini zagrebačkog RIZ-a i slično. Velike površine na atraktivnim lokacijama, dakako, u međuvremenu su i prodane.

U samom TEŽ-u Lončarić je od 2002. do 2006. godine bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora, a u idućih šest godina i njegov predsjednik. Paralelno, do prije pet godina bio je član uprave tvrtke TEŽ trgovina, a potom ju je potpuno preuzeo i postao direktor. Prije tri godine osnovao je tvrtku 'Moja težnja' koja je po svemu sudeći bila specijalizirana upravo za investiranje u 'Vrtove svjetla', koji su ga koštali slobode.

U poslovnim servisima njegovo ime povezuje se s čak 26 tvrtki - 19 aktivnih i sedam bivših. Svega tu ima: od 'Slanice d.o.o.' preko koje je navodno kupio stan za ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, do 'Pogrebnog poduzeća Zagreb', ili 'Pogrebnog poduzeća Zagreb' i 'Prve građanske udruge za sjajne pogrebe i posmrtnu pripomoć', kojoj je predsjednik od 1995. godine. Samo ona ostvaruje godišnji promet između 10 i 15 milijuna kuna.

Imao je kamenolom u Benkovcu, odnosno tvrtku koja je ostvarivala oko 4 milijuna kuna prometa i ugašena je 2016. godine.

Lončarić danas ima turističku agenciju 'Procella', servis 'Precizna mehanika Zagreb' - kojemu je suvlasnik zajedno s 26 osoba, uključujući Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Republiku Hrvatsku - umirovljenički dom 'Vila Dubravka', servis za čišćenje 'Maksimus', trgovačku tvrtku 'Pomrčina d.o.o.', tvrtke 'Borinj', 'Jesenova', 'Ferlangaj' i 'Arbinić' registrirane za 'uzgoj uljanih plodova', građevinsku tvrtku 'Maksimus Rijeka' i nekretninski 'Zeleni val' i 'Ergzogor', zatim 'Klobučac' namijenjen uzgoju koza i ovaca, i tako dalje, i tako dalje.

Dakako, većinom ovih djelatnosti on se nije bavio, što je vidljivo iz prometa navedenih tvrtki. No vidljivo je da velik broj njih ima solidnu aktivu, često i po nekoliko milijuna eura, što upućuje na zaključak da zapravo posjeduju atraktivne nekretnine. Mahom, naravno, iz privatizacije.

U medijima se Lončarić, rekli smo, pojavljivao iznimno rijetko, no nisu to bile oku i uhu ugodne situacije. Portal Telegram je još krajem kolovoza 2019. godine objavio reportažu iz impozantne Bolléove palače u Žerjavićevoj ulici u središtu Zagreba, zaštićenog i neprocjenjivog arhitektonskog djela, koju je Lončarić potpuno devastirao. Postupno je kupovao stan po stan u toj palači i potom ih pustio da propadaju, a vlasnike preostala dva stana maltretirao je i nastojao ih natjerati da svoje nekretnine prodaju ispod cijene.

Gradske službe Milana Bandića tada su ležerno zaobilazile problem, a ni državne inspekcije i Ministarstvo kulture nisu se pretrgli od posla. Da je u to doba bila postavljena 'bubica' u nečiji automobil, možda bismo i doznali zašto.