Vrtovi svjetlosti, moderno, zeleno naselje s poslovnim sadržajima trebalo bi niknuti u Folnegovićevoj 10 na zagrebačkoj Sigečici. Moderna arhitektura, suvremena tehnologija, zelenilo… Sedam zgrada, 463 stana, više od tisuću parkirnih garažnih mjesta…

Sve bi to trebalo niknuti na zemljištu u vlasništvu Milana Lončarića, koji je također uhićen u akciji Uskoka i DORH-a.

Sumnjiči ga se da je preko glavnoga ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, koji mu je ujedno rođak, poslao 50 tisuća eura Milanu Bandiću kao 'poguranac' za svoj grandiozni projekt. Usto je, sumnja se, Bačiću za uslugu dao stan u centru Zagreba, u Radićevoj ulici, vrijedan nešto više od milijuna kuna.

Detalje ove transakcije, u kojoj je imućni Bačić pristao biti 'financijska mula' pravosudna će tijela tek rasvijetliti, no svjetlo je očito lajtmotiv ove priče.

Naime, i samo ime ovog projekta koji je građevinsku dozvolu za prvu fazu izgradnje dobio 2020. očito je homage nekadašnjoj tvornici čiji je prepoznatljivi 'svjetleći' toranj za isprobavanje žarulja koji se nikada nije gasio bio upečatljiv element vizure Zagreba.

Upravo je taj toranj arhitekta Lavoslava Horvata, zaštićeno kulturno dobro industrijske baštine, u središtu ove nove korupcijske priče.

Naime, u novom naselju toranj je trebao biti revitaliziran, i to u posljednjoj, petoj fazi izgradnje. S obzirom na to da je zaštićen, njegovo rušenje nije moguće.

No, dogodio se potres u Zagrebu i Lončarić je tu situaciju htio iskorititi da tu zaštićenu 'smetnju' makne s puta. Od Bačića je tražio da preko Bandića zatraži dozvolu za rušenje tornja jer je navodno stradao u potresu, iako toranj nije oštećen.

Tražili su da se, kako javlja Uskok bez navođena imena, 'neistinito navede kako se toranj u tvorničkom kompleksu u Zagrebu treba ukloniti uslijed oštećenja zadobivenih u potresu, iako za to nije bilo osnove, a što su tadašnji gradonačelnik, Lončarić i Bačić znali, sve kako bi se tvorničkom kompleksu ukinuo status kulturnog dobra i time omogućilo rušenje i povećala mogućnost gradnje te na taj način Lončarićevim tvrtkama pribavila korist'.

Sam aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević jučer je potvrdio kako istražitelji nisu bili samo u Gradskoj upravi, nego i na još dvije izdvojene lokacije. Jedna je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, a druga Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba.

Zemljište kao prokletstvo: Dnevnik propasti TEŽ-a

No, priča o modernom naselju na mjestu nekadašnje Tvornice električnih žarulja, gdje su se posljednje žarne niti ugasle još prije 15-ak godina, ima zanimljivu pozadinu.

Iako je tvornica građena nakon Drugoga svjetskog rata na tadašnjoj zagrebačkoj periferiji, kada smo zagazili u 90-e, radno mjesto više od tisuću zaposlenika na 40 tisuća kvadrata više nije bilo na periferiji.

Zagreb se širio, a zemljištu TEŽ-a sve je više rasla cijena.

Kao i za većinu tadašnjih mega društvenih poduzeća, tu kreće poznata priča: pretvorba i privatizacija. U reviziji pretvorbe i privatizacije TEŽ-a koju je 2003. proveo Državnu ured za reviziju opisano je kako je to poduzeće malo po malo propadalo, smanjivalo proizvodnju, a samim time i broj radnika te kako je Milan Lončarić ušao u igru i konačno postao vlasnikom ovog vrijednog zemljišta.

Naime, u zemljišnim je knjigama zemljište u vlasništvu Lončarićeve tvrtke Moja težnja, opet igra riječi i podsjetnik na TEŽ.

Proces pretvorbe i privatizacije u ovoj tvornici počinje 1993., kad je u tvornici bilo 985 zaposlenih. Društveno poduzeće procijenjeno na nešto više od 27 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, postalo je dioničko društvo i najveći broj dionica nominalne vrijednosti od stotinu maraka ponuđen je radnicima koji su postali većinski vlasnici.

U idućim godinama nastupaju problemi, od poduzeća koje posluje u plusu, minus iz godine u godinu raste, dugovi se gomilaju, dolazi do blokade računa…No, najveći je problem što većina zaposlenika nije otplaćivala svoje dionice.

'S obzirom na to da mali dioničari nisu otplaćivali dionice u skladu s ugovorenim rokovima iz osnovnih ugovora i dodataka ugovora, Fond je do konca veljače 2002. s malim dioničarima raskinuo 700 ugovora i tako stekao 56.825 dionica nominalne vrijednosti 5.682.500 DEM', stoji u Izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije TEŽ-a.

Te dionice 2001. godine kupuje tvrtka Pogrebno poduzeće d.d. Zagreb, a u listopadu 2002. Pogrebno poduzeće u vlasništvu bračnog para Zlate i Milana Lončarića kupuje i pokretnine TEŽ-a.

Godine 2001. broj zaposlenih sveo se na 398. Tvrtka ne posjeduje ni nekretnine ni pokretnine.

2003. ukupni iznos blokade računa Društva iznosi 67.784.175,66 kuna.

Portal Lupiga prije pet godina pisao je kako je sredinom 2005. u TEŽ-u bilo zaposleno 105 radnika, a 2006. tek njih pedesetak, koji su primali 1.800 kuna plaće. S 2006. godinom definitivno je ugašena proizvodnja, ali Lončarić je preko TEŽ Trgovine, s desetak zaposlenih, nastavio uvoziti i prodavati žarulje iz Kine, prigodno upakirane u kutije s crveno-bijelim uzorkom.

Strojevi TEŽ-a za proizvodnju žarulja: kompletna proizvodna postrojenja otpremljena su 2007. kontejnerima u Iran. Država nakon stečaja nije mogla naplatiti ni lipe od 73 milijuna kuna dugova.