'Ne odustajem od potrage za poslom. Već pune dvije godine šaljem molbe za sve ponude na koje naiđem i ništa', započinje svoju priču 37-godišnja kemijska tehničarka iz Rijeke, koja se, u nadi da će barem nekoliko mjeseci dobivati plaću od 2.500 kuna kao spremačica u riječkom Kliničkom bolničkom centru, prijavila i na taj oglas
'Znači, opet nisam primljena?', upitala nas je već pomalo ljuta kada smo joj rekli da je natječaj završen i da je stručni tim već odabrao 20 spremačica koje će u riječkim bolnicama prati podove, prozore, operacijske sale, WC-e, a pritom se i nagledati svega i svačega.
Za to, kaže, stvarno treba imati želudac i objašnjava da su ju, kada je pozvana na razgovor kod psihologa, pravnika i medicinskih sestara, i pitali je li gadljiva, boji li se krvi, da li je osjetljiva na mirise, tjelesne izlučevine i slično.
Prije toga je zajedno sa 30-ak ljudi bila podvrgnuta pismenom psihološkom testu od 55 pitanja u roku od 30 minuta. 'Uslijedila su još dva pismena testa u kojima smo odgovarali na pitanja, primjerice, bojimo li se skakati padobranom, da li smo ikada nešto ukrali, volimo li brzu vožnju ili svoju majku', s čuđenjem nam prepričava ova supruga i majka dvoje djece, koja iza sebe ima 16 godina radnog staža u trgovini i završeni tečaj za knjigovodstvo.
Na natječaj za prijam 20 spremačica u radni odnos na određeno vrijeme radi zamjene za bolovanja i porodni dopust koji je osvanuo u Narodnim novinama i trajao osam dana javile su se 392 žene i pet muškaraca.
'Nije primljen niti jedan muškarac, tako je odlučio stručni tim koji je razgovarao s brojnim kandidatima. Od svih molbi, odabir je bio sužen na 170 osoba koje su bile pozvane na razgovor', rekao nam je zamjenik ravnatelja KBC-a Rijeka Nikša Marušić, i sam iznenađen tolikom potražnjom za ovim privremenim poslom.
Kaže da su molbe stigle čak i od šestoro osoba s visokom stručnom spremom te od 243 sa srednjom stručnom spremom, među kojima su bila i petorica muškaraca, a uvjet je bio samo završena osnovna škola.